Istra bez granica

Dvije su zanimljive osobine Istre. Prva je njena zatvorenost.

Omeđena s morem i planinama, Istra je jasno geografski određena, ima vlastitu mikroklimu i vlastitu floru i faunu. Ta zatvorenost omogućila joj je da razvije svojstvenu kulturu i jasan identitet regije. Druga zanimljiva osobina Istre je njena otvorenost. Pored opisane zatvorenosti, Istra se također nalazi na položaju koji potiče komunikaciju sa susjednim kulturama. Iz Istre se učas možete naći u Rijeci, Italiji, Sloveniji, Zagrebu ili Austriji. Također, njen položaj vrata između Balkana i zapada Europe, kao i ugodna klima i prirodna ljepota učinili su je trajnom stanicom mnogih tranzitnih naroda. Od svih hrvatskih regija Istra ima najviše obilježja meltingpota.Ne čudi stoga što je upravo Istra dala neke od naših najistaknutijih predstavnika na world music sceni. Jedni od prvaka su naravno Tamara Obrovac Transhistria Ensemble. Ime Tamarinog sastava kao da definira sam koncept ‘world musica’.

World music je oznaka koja se daje umjetnicima iz raznih naroda, kojima je zajedničko ljubav prema etno izričaju vlastitog kraja, ali i želja da taj izričaj komuniciraju s drugima, s vanjskim svijetom. Premda dolaze iz potpuno različitih kultura, geografskih lokacija i govore potpuno različite jezike, ‘world music’ glazbenici kao da pričaju isti ‘jezik’. Zato njihova umjetnost na kraju ostajući vjerna tradiciji tu tradiciju transcendentira i postaje nešto novo.

Prva pjesma na novom albumu Tamara Obrovac Transhistria Ensemble “Se me ri morta privari” (“Ako me smrt prevari”) je na jeziku jedne od najmanjih lingvističkih skupina u Europi, Istrorumunja ili Ćiribiraca. Sljedeća, naslovna “Canto amoroso” (“Ljubavna pjesma”) je na Istovenetskom, a “Carisa” (“Milina”) na Istriotskom jeziku. Stihove za “IstrArmenia” (alternativnog naslova “Homesick”) su zajednički napravili Tamara na istarskom dijalektu i armenski pijanist Karen Asatrian na svom jeziku. Ovaj album savršen je izlog u spomenuti istarski meltingpot.

Glazbeno, riječ je o egzemplarnom etno-jazzu u kojem pjesme nikuda ne žure. Mnoge pjesme naizgled završe, da bi tek onda ansambl kojeg čine Uroš Rakovec (gitara, mandola), Fausto Beccalossi (harmonika), Žiga Golob (kontrabas) i Krunoslav Levačić (bubnjevi) krenuo u razradu teme na svojim instrumentima, obično jedan po jedan, a nerijetko im se pridruži i Tamara sa scatom. Dojam je organske, improvizirane glazbe u kojoj pjesme uzimaju svoje vrijeme da slobodno dišu, da se same razviju.

“Samo ovaj kutak poznajem” pjeva Tamara u “Carisa”, no za njen Transhistria Ensemble granice ne postoje.