Ispucale kapilare i Cypress Hill

Šest dugih godina prošlo je od zadnjeg albuma “Till Death Do Us Apart” i taman su ga odlučili izdati na isti datum (negdje u ožujku). No, onda im je na pamet pao još bolji termin.

Kada vidimo da je 20. travnja neki neslužbeni svjetski ‘dan trave’, nije puno trebalo legendarnim Cypress Hillovima da zbroje dva i dva. Baš taj datum pred ljude je donio još jedan ‘pljugerski’ soundtrack – “Rise Up“.

Nema puno hip-hopera (a da ne spominjemo latino-amerikanaca) koji su uspjeli karijeru rastegnuti 20 godina. Cypress Hill cijene i reperi i rockeri i baš svi se kad tad susreli sa svim njihovim albumima, a veliko priznanje im se daje i za sudjelovanje u kolijevci nu-metala i kombinacije gitara-repanje – soundtracku “Judgment Night” iz 1993. na kojem su odu marihuani odrepali uz pratnju Sonic Youtha.

Prošli su i žestoku fazu, i ska, i elektroniku i sve između toga, a njihov osmi album malo je manje potonuo i manje atmosferičan, a puno više ritmičan i okupan filmskim melodijama. Posebno “K.U.S.H” (kratica od “Keeps Us So High”) na kojoj pjevaju “the more I smoke, the higher I get” (tko bi rekao…), te “Light It Up” i “It Ain’t Nothin’“. Nije ni po naslovima pjesama, ni po skitovima između, ni po riječima, teško za pogoditi da su im dani i dalje ofarbani dimom zelenih biljki. O stihu “Pass the joint on the left hand side / Only on the left hand side” na “Pass The Dutch” da i ne govorim…

Ono s čime su album najavljivali su opet bila gostovanja. Malakian iz System of a Down im je pomogao na malo prenervoznoj “Trouble Seeker“, ali super je čuti gitaru iza njih. No, još bolje (iako ne onako 100%) im paše RATM Tom Morello na tipičnim funkersko-žestokim “Rise Up” i “Shut ‘Em Down“.

Tu je i Mike Shinoda koji je čak i zapjevao na laganoj “Carry Me Away“, a od faca stvorio se i Everlast koji je pokoji stih ukrao Jim Morissonu na “Take My Pain“.

Nisu Cypress Hill svih 20 godina bili na vrhu popularnosti niti na prvoj liniji javnosti, ali činjenica je da su uvijek tu negdje i da teško netko može okrenuti glavu od nekog njihovog album. Posebno jer je tema uvijek jednostavna i jasna. Ako ste ih ikada voljeli, bit ćete još jednom spremni za debelu masnu pljugu koja će vrtiti nekih 58 minuta, a ako ne… Čini se da je njima svejedno.