Ispit položen i iz druge

Album koji svi skupa često smatramo prijelomnim u karijeri svakog glazbenika ili benda, Londončani The Safety Fire uspješno su apsolvirali.

“Mouth Of Swords” drugo im je izdanje u sedam godina dugoj karijeri i donijelo je štogod novoga u odnosu na debitantsko djelo “Grind The Ocean” iz prošle godine. Ono što se lako da zaključiti je dosta izmjenjen omjer glasnijih, energičnijih i grubljih, iskrivljenijih gitarskih groove/math/djent dijelova i energičnijih pjevanja, u odnosu na laganije i sofisticiranije ritmove, te emotivnija pjevanja naklonjena progresivnom rocku, kojih je, kao i melodijama ispunjenih pjesama, sada više nego ranije.

No u svojoj je suštini The Safety Fire zadržao karakteristike eksperimentalnog benda, naklonjenog progresivnim idejama, sa strukturalnom složenošću, koja uključuje i poliritmičnost. Tu bismo strukturalnost mogli nazvati i skraćenom, prije svega jer u njoj nema previše progresivi karakterističnih instrumentalnih passagea ili dugih kompozicija, no većina ostalih karakteristika, poput spomenutne poliritmičnosti, instrumentalnih razigravanja ili tehniciranosti ima dovoljno da se albumu mirne duše može staviti prefiks ‘progresivni’.Glavna osovina i ovoga su puta raslojene gitare, s akustičnim emocijama, hevijanerskim melodijama i grubljim groove izvedbama, te modulativni vokali, koji balansiraju između sjetnih, gotovo raznježenih, pa sve do grubih i otresitih izvedbi. Dosta dobrim, odmjerenim, maštovitim i razigranim čine se ritam sekcije, pravilnom i preciznom niveliranošću ističe se vrlo jasna produkcija, a atmosfera je zadržala zavidnu razinu napetosti.

“Mouth of Swords” je mekaniji je rock naslov u prvom, a gušći, glasniji i kaotičniji u svom drugom dijelu, “Glass Crush” žestok je prog metal od početka, s kombinacijom melankoličnih i tvrđih pjevanja i back višeglasjima, a melodičnošću odiše prog metal naslov “Yellowism“. Ambijentalni elektronski početak uvod je u tipičniji djent naslov “Beware The Leopard (Jagwar)“, u kojem sa izraženo agresivnim, growl vokalima gostuje Tommy Rogers iz Between The Buried And Me, slično kao i u slučaju “Red Hatchet“, a lagana prog rock stvar “Wise Hands” sušta im je suprotnost i dobar balans da album ne postane prenasrtljiv.

“The Ghosts That Wait For Spring” je još jedna moćna stvar s djent/math/groove feelingom ‘umotanim’ u progresivnu formulaciju, a završna “Old Souls”, klasičnija je progresivna rock pjesma sa uplivima elektronike, mirnijim pjevanjem, dosta akustika i malo jazz ambienta.

The Safety Fire je, nedvojbeno, bend koji zajedno s Periphery i TesseracT ispisuje novu stranicu progresivne glazbe. Je li i koliko je ona moderna, ovisi o kutu iz kojeg se sagledava, no da je kvalitetna, to joj nitko ne može osporiti.