mewithoutYou
Brothers, Sisters
Datum izdanja: 07.10.2006.
Izdavač: Tooth & Nail Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Kad sam bio klinac, nekako sam sve moguće bendove na svijetu zamišljao da su jako cool, svi dobro izgledaju, svi nedokučivi običnom čovjeku, svi super zvuče u živo, svi imaju love za dobar zvuk na albumu, svi iza sebe vode horde zgodnih žena… Dok mi je veliki dio današnje situacije potpuno otvorio oči i razuvjerio me, naletio sam na mewithoutYou.
Bend iz Philadelphije nastrojen je kršćanski (onda valjda nema one horde žena), izgledaju ko beskućni hipijevci, love imaju kao i svaki prosječni američki bend (zbilja ne kužim od kud ima svima) tako da si za turneju uzimaju kombi na biljno gorivo i snimaju album koji na kraju ispada sasvim solidno. U svakom slučaju, drugačiji bend.
Nema smisla da izmišljam kako su prije zvučali (jer nemam pojma), ali priče ljudi i starijih fanova primjećuju određenu promjenu o odnosu na album “Catch For Us The Foxes”, ali i poznato staro obilježje. Indie rock, post-punk nasljedstvo, emo atmosfera, šarolika struktura pjesmi i lirski pristup pjevanju frontmana Aaron Weissa. Prepričavanje vjerskih priča, religiozne poruke malo su pjevane, pa se malo prepričava, pa slijedi vikanje preko distorziranih gitara.
“Messes Of Men” je najbolji način da se upozna sa zvukom, jer lagana kišica u pozadini daje dobrodošlicu pjevaču koji kasnije stvara pjesmu koja podsjeća na Dredg ili neki djelić od akustičnih instrumentalista Red Sparowes. Malo glasnije i ponekad brže “Wolf Am I” i “Nice And Blue” donose još malo strastvenih energije, ali bez neke prenabrijane žestine.
Uz nekoliko onih 1-minutnih pjesmica koje, koliko god simpatične i zanimljive bile, uvijek služe kao filleri, još nekoliko komada pokazuje lijepe melodije na svakojakim trubicama i melodikama.
Duga i epična “In A Sweater Poorly Knit” je lijepa harmonikom vođena pjesmica pobjegla s Oldfielovih irskih polja, a možda su mi najzanimljivije ispale još “In A Market Dimly Lit” i “O, Porcupine“.
Proučavajući malo ovaj bend po internetu, vidim da imaju more ljudi koji su u njima pronašli sve. Ateisti im zahvaljuju što su svojim načinom približili ono što nekome znači Bog i odnos s njim, a ostali se kunu da im je ovo najbolji album u životu. Ja, iako ugodno iznenađen, ipak ne mogu reći da sam toliko oduševljen, ali otprilike vidim da su dečki jako iskreno i neopterećeno pristupili stvaranju svojih pjesama.
Nekad malo previše eksperimentiraju, ali su skroz dobro pomiješali razbacane kitice i refrene sa melodijama i temama. Tako će biti prepoznatljivi, ali ne i prezaigrani i prekaotični. Zbilja simpatičan album, daleko od savršenog.