Isključivo za najzagriženije fanove

Neil Young objavio je novi, brzinski snimljen album. To u Youngovom slučaju znači da ima novu opsesiju, odnosno muzu, a ovaj su puta to alternativni izvori energije, te ekološki prihvatljivo vozilo LincVolt preko kojih će naš Shakey poslati osviještene poruke.

Što je zapravo LincVolt? Neil Young ponosni je vlasnik kultnog automobila Lincoln Continental, godišta 1959. Sam kaže kako je to ‘najluđi automobil koji su američki proizvođači ikada proizveli’, a sada je 63-godišnji kantautor otišao korak dalje u ‘ludosti’.

Zajednički cilj s partnerima je stvoriti vozilo koje će pokretati ekološki pogon što bi značilo manju potrebu za benzinskim postajama; shodno tome manju potrebu za naftom, a u konačnici bi se trebalo spriječiti ratove oko energenata, dakle ostvariti san svih natjecateljica izbora za Miss – donijeti mir svijetu.

Upravo taj bijeli Lincoln (simbolične boje i imena) koji bi trebao spriječiti SAD u idućem ‘oslobađanju’ naftom bogatih bliskoistočnih država zove se LincVolt.

Šest metara duga i 2,5 tone teška grdosija zapravo je prototipni hibrid koji, uz električnu energiju, pokreće biodizel. A osoba koja ga je prenamijenila zove se Jonathan Goodwin (njemu je posvećena pjesma “Johnny Magic“), a uskoro slijedi i dokumentarac Larrya Johnsona koji prati LincVolt na putu po Americi.

Značajan je broj izvođača koji su u svojim pjesmama opjevali automobil (počevši od “Mercedes Benz” Janis Joplin, tu su i Prince, The Who…), no LincVolt je vjerojatno jedino prijevozno sredstvo kojemu je posvećen čitav album.

Kada pogledate slike kako se razvijao čitav projekt, kako su tekle sve prerade i dorade, vrlo brzo zaključite da sliči snimanju Youngovih albuma: spontano i posve neorganizirano.

Najsponataniji, a ujedno i najplodniji od svih nam znanih umjetnika svakako je Neil Young. Sposoban je u trenutku reagirati na određene situacije (sjetite se albuma “Living With War” iz 2006.) i gerilskim pristupom u studiju – bez uvježbavanja, zamaranja kako će što zvučati, svirajući jednostavne, ali moćne akorde na koje slaže ‘otrovne’ stihove – stvoriti album na određenu temu u najviše dan-dva.

“Fork in the Road” nije izuzetak, nastao je netom prije Božića u tijeku turneje, a njime se kanadska legenda obrušila na ekonomsku krizu, klimatske promjene, te propast giganta američke auto-industrije. Šire gledajući, album je tek nastavak Youngove kampanje podizanja socijalne i ekološke svijesti čitavome čovječanstvu.

Zbrkano, sirovo ostvarenje, na tragu “Rust Never Sleeps” razdoblja, s gitarama koje ljutito reže, Youngom koji se svađa, sipa ‘drvlje i kamenje’ na one koje smatra odgovornima, te ponosno urla salve i salve upozorenja, ipak ne uspijeva u svom naumu. Veliki se broj pjesama doima nedovršenim, tek s nekoliko akorda i ponavljanim frazama. Čudno i nadasve besmisleno.

Ne treba sumnjati u plemenitost cilja, no kako to biva sa spontanim autorima, “Fork In The Road” je posveta jednom iskustvu, tek izdvojeni i ni po čemu značajan album, a takvih je Neil Young nanizao prilično puno u svojoj karijeri. Sporedna cesta koja mu je odvukla pažnju od zacrtanog puta.

Ako očekujete konceptualni album kao što je “Greendale” iz 2003, bolje preslušajte “Greendale” još jednom. Ipak, u svem tom džumbusu nekako se izdvojila “Light A Candle“, balada s pedal-steelom u prvom planu.

Davno je Neil Young rekao kako se pjesmom više ne može promijeniti svijet, no kao nepopravljivi hipik i dalje se bori za romantične ideale koje malo tko razumije. Možda pjesma i neće biti ta zbog koje će svijet postati boljim mjestom, stoga LincVoltu treba poželjeti dug život i sretan put na road-tripu po Americi.