Isfuravanje se nastavlja

Novi šesti album švedskih rockera Europe je ispao iznenađenje s obzirom da nikad nisu bili u klasi kvalitetnih bendova, a i ne mogu se pohvaliti nekim posebnim soundom ili žestinom. E, zato “Start From The Dark” donosi neke ‘ugodne’ novosti, sound je dosta moderniziran, žestok i uopće ne zvuči loše, naravno nije to extra klasa, ali nikako niti za zanemariti.

Dugo su čekali da izdaju novi studijski album, čak trinaest godina, znači tamo davne 1991. izdali su posljednji “Prisoners In Paradise”, mnogi su mislili da im i je to zadnji u karijeri, ali eto Europljani se odlučili vratiti. Možda u tome i leži baš tajna ovih noviteta u zvuku.

Dok su prije svirali stvari poput velikog hita “The Final Countdown” ili “Carrie” i “Rock The Night”, koje su zvučale mekše, ali ovim albumom me sad više podsjećaju na pravi heavy metal, na koji su se svi slični njima tako furali ’80-tih, a većina ih nisu bili ni blizu metala uključujući i njih same.

Europe nema neku čvrstoću u sviranju koja krasi bendove tipa Iron Maiden, ali što se tiče novog zvuka rekao bi da se furaju na grunge bendove poput Stone Temple Pilots, Alice In Chains ili Velvet Revolver… dakle opet ništa originalno od njih.

Nadam se da dečki sviraju iz gušta, jer neće ostati zapamćeni niti po ovome albumu, na kojem se osim što je sound doveden u red, ništa drugo ne ističe i ne primjećuje, pokušavaju isfurati novi stil žestoke rock glazbe, pa se u pjevanju tako osjeća malo i Linkin Parka.

Naveo bi pjesme “Start From The Dark“, “Flames“, “Hero“, “Wake Up Call” i “Reason” koje na prvi tren imaju ‘ono nešto’, ali ne za duge staze nego samo za kratki flert.

Kao i prije, kuži se da dečki imaju smisla za svirku, ali isto tako prave ideje nemaju, pokušavaju isfurati nešto što nije njihovo. Možda je to razlog zašto nikada nisu postali veliki.