Ipak nisu izgubljeni slučaj

    1003

    Cold War Kids

    Dear Miss Lonelyhearts

    Datum izdanja: 02.04.2013.

    Izdavač: V2

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Miracle Mile
    2. Lost That Easy
    3. Loner Phase
    4. Fear Trembling
    5. Tuxedos
    6. Bottled Affection
    7. Jailbirds
    8. Water Power
    9. Dear Miss Lonelyhearts
    10. Bitter Poem

    Lijepo je vidjeti da bendovi koji lagano posustaju, uspijevaju pronaći inspiraciju i ponovno se vratiti. U slučaju Cold War Kidsa to nije potpuni povratak, ali sasvim zadovoljavajuće u odnosu na prethodna dva albuma.

    Prvim albumom su oduševili, dok su druga dva albuma pokazala svu ispraznost njihovog izričaja jer osim pjesme-dvije, sve se svodilo na podilaženje komercijalnijem dijelu publike, pa slobodno možemo reći da su htjeli postati Kings of Leon sa siromašnijim repertoarom.

    Novi album “Dear Miss Lonelyhearts” dobio je ime po noveli Nathanaela Westa “Miss Lonelyhearts”, ima deset pjesama i novog gitarista. Originalni član Jonnie Russell otišao je prije snimanja albuma, a zamijenio ga je Dann Gallucci koji je prije svirao s Modest Mouse i Murder City Devils.

    Generalno možemo reći da je bend nastavio istim putem kao i na prošlim albumima, ali sada mnogo sigurnije i upečatljivije. Dio toga leži i u zanimljivom ubacivanju elektronskih dodataka koji su pojedine pjesme digli na viši nivo, ali najbitnije je da su pjesme ipak mnogo snažnijeg rukopisa nego na prijašnja dva albuma.

    Muziku podržava

    Krenemo li od uvodne “Miracle Mile” koja je bila najavni singl albuma, jasno uočavamo da su Cold War Kids zreo bend koji zna ispoštovati indie zakone i pri tome ispucati hit(činu) kakva im je nedostajala. Nakon takvog uvoda, jednostavno ste natjerani da preslušate album, a već sa sljedećim brojevima nailazimo na prva iznenađenja.

    Lost That Easy” zvuči kao da su Kings of Leon odlučili snimati s Depeche Mode, “Loner Phase” ima još plesniju elektronsku podlogu i ulazi u teritorij Keanea i The Killersa, dok se s “Fear & Trembling” stišavaju skroz do mirnih baladnih voda, a s “Tuxedos” se vraćaju blues rocku kakav su nam predstavili na prvijencu.

    Prilikom recenziranja prošlog albuma zaključio sam da su Cold War Kids izgubljeni slučaj. U tom trenutku su i bili jer nakon dva vrlo lijena albuma nije bilo nekih naznaka da će se maknuti iz šabloniziranih tema koje su ih opterećivale u to vrijeme. Danas, dvije godine kasnije, kao da im je netko ušpricao injekciju adrenalina, pa su dečki dobili toliko potrebnu inspiraciju da dokažu da “Robbers & Cowards” ipak nije bila puka slučajnost.

    37 minuta materijala fino balansira starim blues rock motivima s velikom dozom novih utjecaja koji ih intrigiraju, pa tako čak i elektronski dodaci zvuče vrlo dobro i nisu tek toliko da tu budu, već su ih ukomponirali na zavidan način. Mnogi bendovi ulaskom u elektronske vode izgube sve ono po čemu su bili prepoznatljivi, ali Cold War Kids to nisu htjeli, pa su s takvim malim dodatkom samo oplemenili svoj zvuk i time pokazali da ipak još nisu za odbaciti.

    “Dear Miss Lonelyhearts” lijepa je i osebujna pjesmarica koja se lako sluša. Nije u rangu prvijenca, ali je i dalje vrlo zabavna i pruža novi početak bendu, posebno u dijelu kad ubacuju sitne elektronske dodatke. Ima još nade za njih…

    0 Shares
    Muziku podržava