Ipak je trebalo ‘uzet kufer’ i napraviti iskorak u novo

Zadnjih nekoliko dana bjesomučno preslušavam albume Gustafa očajnički tražeći razlog, povod, alibi da ne priznam samom sebi, a nekmoli izreknem urbi et orbi ono čega se užasava valjda svaki fan kad dobije u ruke novi album omiljenog benda. No, ne želeći riskirati vrtoglavicu, povraćanje ili kakvu sličnu nepoželjnu tjelesnu reakciju uslijed prekomjernog slušanja Gustafa, odustajem od uzaludne potrage za alibijem i teška srca pišem sljedeće strašne riječi: “F.F.” je najslabiji album u dosadašnjoj diskografiji istarskih fusion prvoligaša.

“F.F.” je, naime, prvi album koji ne predstavlja ‘prijelazno razdoblje’ u njihovom dvadesetpetogodišnjem trajanju. Iako je maksi singl “Tampon, vol. 1″sa “Starom surom” kao uspjelom kombinacijom reggae duba i istarske tradicije sugerirao da bi se Gustafi mogli otisnuti u otkrivanje nekih novih glazbenih meridijana i paralela, a to se dalo naslutiti i iz naziva albuma (“F.F.” ili freak-folk), Edo i kumpanija su odlučili osjetiti ‘zadovoljstvo isticanja onoga u čemu su najbolji i najlakše prepoznatljivi’, kako je to primijetio kolega Glavan.

Naravno, to samo po sebi ne bio minus da novi materijal nastao unutar granica ‘osvojenih’ na prijašnjim albumima nije toliko neujednačen. Doduše, i prethodni uratci su imali svoja slaba mjesta, ali nikad u ovolikoj mjeri.

Na “F.F.-u” se, tako, nalaze dva potpuna promašaja (kvazi boogie-rock zezalica “El Skandalo” s infantilnim stihovima “…Sve san luđi ja, luđi san od Dina i Bareta/Sve zbog tebe, male trebe/Koja me u glavu jebe, koja voli samo sebe…” i završno eksperimentalno zujanje “Pušti me“) te nekoliko pjesama koje podebljavaju minutažu albuma – tipična gustaf-poskočica “10 dobrih kurbi” rutinski iskrojena po uzoru na slične, puhačkim instrumentima nabrijane pjesme s “Na minimumu”, nezahtjevnoj festivalskoj publici prilagođena brojalica “16 noći“, sladunjava i neinspirativna “Eat And Die” koja je primjerenija ljetnoj terasi nego albumu Gustafa i “San slip” odrađena s pola kreativne i izvedbene energije.

S druge strane, nema sumnje da se najsvjetliji trenuci “F.F.-a” mogu bez problema nositi s najboljim stvarima snimljenim na ‘svetom trojstvu’ svakog Gustafofila, albumima “Zarad tebe”, “Sentimiento muto” ili “Vraćamo se odmah”.

Tu prvenstveno mislim na najdomljiviju među njima – “I da san zna“, u kojoj je sinergijom Edijevog, rezignacijom obojenog glasa, calexicovske melankolične usne harmonike (šteta što je nema više na albumu!), jednostavnih ali efektnih lickova gitara i povremenih diverzantskih upada puhača stvorena atmosfera pustinje, i to ne samo geografske nego i one emotivne koja se prostire srcem nesretnog ljubavnika.

Na nju se, tematski i atmosferski, savršeno nadovezuje “Kamo sada pojti” koja nešto bržim tempom i dramatičnim puhačkim dionicama prati pokušaj očajnog emotivca da se otrgne depresiji u koju je zapao. Psovka koja je ‘kliznula’ u “Kamo sad pojti” vjerojatno je najbolje uklopljena psovka u neku pjesmu u povijesti hrvatskog rocka. Odronjena je, onako, baš iz duše.

Treći vrhunac albuma – “Marija se parićiva“, asocira na slične tmurne balade s prošlog albuma (“Jesen 3”) uz dodatak aranžerski fantastično posložene međuigre harmonike i muškog ‘zbora’. Od ostalih zgoditaka valja izdvojiti pjesme kakve Gustafi, prema već ustaljenoj praksi, ‘skrivaju’ na sam kraj albuma, a u kojima daju oduška svojoj alternativnoj strani, svome Mr. Hydeu.

Šteta što “Gust Of”, kompilacija takvih stvari, nije ugledala svjetlo dana nakon “F.F.-a” jer bi “Pretelo” i pogotovo “Ja ne znan” (upečatljiv autorski i vokalni doprinos Ivanke Mazurkijević!), koja u nekim dijelovima pomalo podsjeća na “Somewhere In Time” Los Lobosa, sigurno na njoj našli svoje mjesto.

I s ovih preko nekoliko slabih mjesta, “F.F.” će sigurno ući u krug tri-četiri najbolja ovogodišnja izdanja, što naravno više govori o slabašnoj konkurenciji nego o kvaliteti ovog CD-a.

No, s obzirom da su nas Gustafi navikli da svakim svojim novim albumom pomiču vlastite glazbene granice i u svoj ionako orginalan stil uklapaju neke nove elemente, “F.F.” ipak predstavlja blago razočaranje. Stoga im valja ‘uzet kufer i partiti, (nakratko) zapriti butigu i pojti’ tj. napraviti iskorak u novo. Siguran sam da neće pogriješiti!