Intimna priča o iskustvu traume kao liječenje glazbom

Emily Jane White je glazbenica, kantautorica i pjesnikinja iz Oaklanda. Ove je godine izdala peti album “They Moved In Shadow All Together“.

Naziv albuma je referenca na rečenicu kojom započinje roman Cormaca MaCarthya “Outer Dark” koji govori, između ostaloga, o neugodnom putovanju na Apalačko gorje.Prvi album “Dark Undercoat” izdala je 2007. i otad je konstantno prisutna, iako prilično nepoznata izvan dark folk krugova, podžanra na kojega je prvenstveno usmjerena. Predzadnji album “Blood/Lines” bio je prilično mračan, a ovaj aktualni još više inzistira na tome, a ponajviše na eteričnosti.Emily je folk glazbenica prije svega, ali ima tu stilova koji se isprepleću, kao što su goth, indie, akustičnost i eteričnost. Vokal je suptilno mračan, zavodljiv i sjetan, gotovo prozračan i lagan. Čak i kada ide u visoke tonove, ostaje mirna i umjerena. Njena je glazba smirena i eterična, čemu pridonosi njen vokal, instrumenti, ali i tekstovi koji su prepuni referenci na književnost romantizma, gotike i modernizma. Emily pjeva i o aktualnom stanju, tako da na ovom albumu govori o rasizmu i ženskim ljudskim pravima, što je primjetno i na ranijim albumima. Dakle, kroz svoju glazbu reinterpretira tradiciju povezujući je s aktualnim stanjem u američkom društvu.Aktualni album je kroz jedanaest pjesama konceptualno osmišljen kao simptomatologija iskustva traume. Trauma kao fragmentacija sebstva i raspršenje vlastitosti je podatna da se izrazi kroz glazbu i upravo je to Emily učinila na ovom albumu. Studirala je klasičnu glazbu kao pripremu za album i to se osjeti u njenom eteričnom vokalu, pogotovo u “The Black Dove” koja progovara o problematici rasizma. Izjavila je da želi napraviti album koji je intiman, ali ima bombastične momente i jedan takav moment je upravo ova numera, kao i “Womankind“.

“Nightmares On Repeat” je najdojmljivija stvar pravog dark folk stila s pomalo hermetičnim tekstom. Violončelo je u prvom planu, kao i na većini albuma jer Emily smatra da je to instrument koji najbolje izražava melankoliju i tugu. U ovoj numeri je prisutna atmosfera magle, noći i hladnoće što su toposi diskografije Emily Jane White. Usmjerenost na gotički stil, koji ovdje ipak nije eksplicitan i dominantan, nego suptilno prožima njenu glazbu, čini je još zanimljivijom.

Najviše folk stvar je “Pallid Eyes” koja bi se mogla naći na njenom prvom albumu i najviše podsjeća na rane radove. Pred sam kraj albuma krije se biser “The Pledge“, najsjetnija i najtužnija numera u kojoj je priča o fragmentiranom sebstvu koje je iskusilo traumu došla do kulminacije.

“They Moved In Shadow All Together” je jedna potresna ispovijest o traumatičnom iskustvu osobe koja to još intenzivnije osjeća jer je senzibilna i senzibilizirana o sebi, drugima i svijetu. Emily je glazbenica koja se ne boji izložiti sebe i svoje iskustvo bez kočnica, a to predstaviti na tako jednostavan i magičan način, da vas album zaista uzdrma.