Instant lekcija iz ‘škole rocka’ na norveški način

Kada bi se snimao nastavak neodoljivo zabavne komedije o ‘kvazi učitelju’ Deweyu (Jack Black) i razredu osnovnoškolaca na natjecanju rock bendova, mlađahna Norvežanka Ida Maria zasigurno bi zablistala u ulozi talentirane glazbenice iz bivšeg benda “Škola rocka” koja se nakon propalog studija stomatologije vraća prvoj ljubavi: Stratocasteru! No prepustimo scenarije profesionalcima.

Ako se ne možete sjetiti ove luckaste djevojke, naziv sljedećeg hita s njezina zapaženog prvijenca “Fortress Round My Heart” upregnut će vaše moždane stanice: “I Like You So Much Better When You’re Naked”! Vjerujem da već lagano tapkate nožicama. Upravo ta Ida Maria objavila je nasljednika debi albuma.

Fotografija islandskog vulkana s prednje strane CD izdanja vjerojatno će vam probuditi još svježa sjećanja na sive oblake i otkazane avionske letove, no nećete ni približno pretpostaviti kakve tonove ispušta “Katla“.

Osam pjesama (i bonus track) u nekom drugom slučaju izazvalo bi nevjericu, no kada naiđete na naziv skladbe “I Eat Boys Like You For Breakfast“, uz smiješak od uha do uha zamišljate Idu kao strip-junakinju. Zasad ste već bliže.

Kao ni prethodni album, “Katla” neće zauzeti više od odlomka u rock antologijama, no upravo će vas na jednak način kao i prvijenac zaraziti s pregršt humora, energije i inovativno obrađenih riffova iz povijesti rock glazbe. Zar je što drugo zapravo i važno, ako vas uspije nasmijati, natjerati da obrišete prašinu sa stare akustične gitare ili zaplešete? Čak ni oni nemilosrdni neće ostati nezadovoljeni.

Album otvara skladba “Quite Nice People“, o strahu spram ‘dragih i glupih ljudi’, s prizvukom folk tuge u sadržaju, no ipak isprepletena pop dionicama klavira i akustične gitare na kakve smo navikli s prvijenca. Tada slijedi niz žalopojki uzorkovanih pijanstvom, slomljenih srca, zbunjenosti, zavođenja, vraćanja dugova i zločesto bezobraznih osveta, mnoštvo različitih ljubavnika i loših zabava, na trenutke praćeno Idinom dernjavom i promuklošću ili razigranim, zavodljivim vokalom.

Prpošnost, radost i ska energija ostaje prisutna, no mrvicu prigušena dominacijom žestokih riffova i distorzija, stoga skladba “Devil” priziva legendarne Led Zeppeline i “Kashmir”, a “10000 Lovers” neodoljivo podsjeća na “Lolu” The Kinksa, dok bi se “Bad Karma” mogla naći na repertoaru Aerosmitha.

Ranije spomenuta “I Eat Boys Like You For Breakfast” donosi urnebesne neprilike zbog ismijavanja obitelji i slasni recept za “doručak”, s gromoglasnim gitarama i trubama u maniri mariachija. “Očajničko zavođenje” i šaputanje “je t’aime” iz “Cherry Red” pomalo referira na Fratellise s “Chelesa Dagger”.

Drugu verziju za “I Like You So Much Better When You’re Naked” nalazimo u “Let’s Leave“, a završna “My Shoes” ponovno donosi tugaljive klavirske dionice i ‘bijeg od problema, bijeg od samog sebe’.

Za kraj, kako izbjeći blues nerazdvojiv od rock glazbe? Rješenje nalazimo u bonus tracku: ne obaziremo se na suze, obojimo, uokvirimo i objesimo nesreće u muzej. Baš kao što bi to s ljubavlju rekla i Janis.