Injekcija pozitive od strane pustinjskog rockera

    969

    Bombino

    Azel

    Datum izdanja: 01.04.2016.

    Izdavač: Partisan Records

    Žanr: Blues, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Akhar Zaman (This Moment)
    2. Iwaranagh (We Must)
    3. Inar (If You Know the Degree of My Love for You)
    4. Tamiditine Tarhanam (My Love, I Tell You)
    5. Timtar (Memories)
    6. Iyat Ninhay/Jaguar (A Great Desert I Saw)
    7. Igmayagh Dum (My Lover)
    8. Ashuhada (Martyrs of the First Rebellion)
    9. Timidiwa (Friendship)
    10. Naqqim Dagh Timshar (We Are Left in This Abandoned Place)

    Treći album tuareškog gitarista i kantautora iz Nigera još nam jednom pokazuje koliko ovaj pustinjski predio Afrike ima za ponuditi kad je glazba u pitanju.

    Još od doba pokojnog malijskog virtuoza Ali Farka Tourea, s kojim je svojedobno surađivao i veliki Ry Cooder, uživamo u iskonskom blues i rock zvuku pomiješanom s reskim, emocijama i patnjom nabijenim glasovima koji obilježavaju ovaj žanr.Svi već znamo i za Tinariwen, također pripadnike tuareškog plemena, koji su također osvojili upravo spomenutom kombinacijom, dok su njihovi sunarodnjaci iz Malija Amadou & Mariam okrenuti ponešto komercijalnijom, iako ne i manje kvalitetnom zvuku koji je na albumu “Dimanche a Bamako” Manu Chao svojom producentskom palicom doveo do savršenstva.

    Ova niska bisera pustinjske glazbe nastavlja se s Bombinom, još jednim glazbenikom-revolucionarom koji u svojim pjesmama progovara o marginalizaciji i nepriznavanju svog tuareškog naroda. No, on to radi na jedan tako životan i energičan način da ta borba ne izaziva očaj, već upravo suprotno – budi pozitivne emocije i tjera vas da se smiješite okupani sunčevom toplinom dok zamišljate neku prašnjavu cestu u afričkom bespuću.

    Muziku podržava

    U tom smislu atmosfere i tematike, “Azel” ne donosi nikakve posebne novosti, no i dalje je vraški melodičan te kad ga jednom počnete slušati, nećete moći prestati sve do posljednje pjesme.

    Zvuk Bombinove gitare toliko je prirodan i tečan da imate dojam kako njegovi prsti sami od sebe prebiru po žicama, a ritam pojedinih pjesama u toj je mjeri zarazan da je nemoguće ostati miran i ne zaplesati. Tom se kvalitetom posebno ističe opener albuma “Akhar Zaman“, dok je rsuptilnija “Timtar” prožeta funky ritmom i savršeno uklopljenim back vokalima.

    Još jedan favorit s ovog živopisnog albuma je “Iyat Ninhay/Jaguar“, nešto teža i moćnija stvar koja donosi ‘masniji’, distorziraniji zvuk gitare kombiniran sa ska ritmom u pozadini. Ovo je u kontekstu aranžmana daleko najkompleksnija i najbogatija pjesma koju “Azel” nudi pa se preporuča višestruko slušanje da vam do kraja sjedne. No, jednom kad se to dogodi nagrada je prekrasna.

    World music scena počiva na dobrim temeljima uz albume poput ovog, koji možda ne pomiču žanrovske granice, no potvrđuju kvalitetu glazbene materije koja je odavno prestala biti egzotičnom i nepoznatom.

    Muziku podržava