Industrijalizirani Black Sabbath

GZR je bend Black Sabbathovog basiste Geezera Butlera, i ovo mu je treći album, nakon “Plastic Planet” iz 1995., kada se zvao G//Z/R i “Black Science” koji je objavljen 1997. godine pod imenom Geezer. Vokalni solista bio je Burton C. Bell iz Fear Factory, i njegov se utjecaj osjeća na ovom albumu, premda više nije dio line-upa.

Glazba je mješavina industriala sa heavyjem, doomom, nu rockom i nu metalom. Doista šaroliko, ali istodobno poprilično dobro aranžerski posloženo, za što dobar dio zasluga pripada kristalno jasnoj produkciji. A kada se tim karakteristikama dodaju odlične instrumentalne izvedbe i poglavito vrhunski vokali Clarka Browna (LD/50, Symatic), koji imaju visoku razinu modulativnosti, i u pjesmama “Pardon My Depression” i “I Believe” neodoljivo podsjećaju na Marylin Mansonove, raznovrsnost materijala dobiva dodatnu dimenziju.

Naravno da se ovdje mogu naći i utjecaji Black Sabbatha, pogotovo u turobnoj, teško – gitarističkoj temi “Alone“. Kako sam spomenuo par naslova, izdvojam još “Pull The String“, pjesmu koja najzornije dočarava raznolikost stilskog izričaja ovog materijala, u kojem ipak dominira industrial, a kao najtipičnije naslove te forme izdvajam “Aural Sects” i “Pseudocide“.

Definitivno je najveća odlika ovog albuma ujednačenost kvalitete pjesama. Nema slabe, no, zato nema niti jedne koja bi se odvojila po kvaliteti, i to bi mu možda mogao biti minus. Kažem možda.