Indie pop osvježenje u 2013.

Ponekad je dovoljna samo jedna pjesma da neki album ili bend digne u nebesa, a britanska četvorka okupljena pod imenom Bastille upravo su to postigli hit singlom “Pompeii”.

Nije da je “Pompeii” jedino što vrijedi na prvijencu “Bad Blood”, ali uspjeh te pjesme (zamalo joj utekao broj 1 u Britaniji) svakako je bendu otvorio mnoga vrata, a najviše njihovim uspjehom profitirali su festivali koji su ih rano bookirali za ljetnu sezonu.“Bad Blood” obiluje pjesmama koje spajaju alternativni rock i synthpop zvuk. Mogli bi reći, samo još jedan u nizu sličnih bendova, ali Bastille su ipak ponudili nešto novo i svježe što se ponajviše osjeća u već najavnom singlu gdje se odlično uklopio i world music. Ostatak albuma ipak teži nešto jednostavnijim i manje intrigantnijim formama, ali sve je podređeno hitoidnosti pjesama, pa su zato i neke od njih uspjele iskočiti iz prosjeka.Tako primjerice “Things We Lost in the Fire” bi mogli usporediti s The Braveryem, naslovnu “Bad Blood” s Hurtsima, “Overjoyed” je balada s elektronskim dodacima, “These Streets” je zaronjena duboko u ’80-e, zaigranom “Weight of Living, Pt. II” djelomično podsjećaju na Vampire Weekend… Znači, svako bi mogao pronaći sebe u albumu jer su ispremiješali dosta popularnog da bi dobili svoj zvuk.

Najdojmljiviji dio albuma je ritam koji u svakoj pjesmi je napravljen na svoj način, bilo bubnjem, bilo umjetnim dodacima. Time su si olakšali posao jer su skladbe dobile na plesnosti, a vidi se da imaju dobar nos za melodiju. Ipak, albumu možda nedostaje još pokoji megahit poput “Pompeii” jer je očito da ta pjesma uvelike odskače od ostatka materijala.

Nakon ogromnog uspjeha The Killersa, sve više je bendova krenulo na sličan način istraživati granice unutar pop-rocka vođenog synthovima, a Bastille su se našli na mjestu nešto alternativnijeg i eksperimentalnijeg benda koji pruža zabavne pop pjesme, dok “Bad Blood” sa svojim usponima i padovima je sasvim solidan temelj za budućnost.