Ima nečeg u ovim djevojkama

One su drske, one su zločeste, njihova glazba je oštra i glasna. One su The Like, dolaze iz L.A. i svojim albumom “Are You Thinking What I’m Thinking?” došle su skrenuti pažnju na sebe i zauzeti svoj dio medijskog prostora.

Tennessee Thomas (bubnjevi, vokal), Charlotte Froom (bas, vokla) i Z Berg (vokal, gitara) tri su vrlo mlade i vrlo lijepe djevojke koje svojim debi albumom tu mladost opako dobro skrivaju. Osim bunta koji se u ponekim glazbenim temama pojavljuje ovaj album niti po bilo kojem svom elementu ne ostavlja dojam uratka koji je produkt neiskusnog i nezrelog benda koji se tek otisnuo u profesionalne glazbene vode i koji je tek sad počeo glazbu ozbiljno svirati.

Pod ovim ‘ozbiljno’ bi se toliko toga moglo navesti no ja ću sada samo spomenuti da pod tim podrazumijevam činjenicu da je njihova glazba i njihov rad sada podložan kritici, i to ne samo kritici struke nego i kritici mase, jer upravo su slušatelji najveći kritičari i o njima ovisi da li će biti prihvaćene ili ne.

Album sačinjava četrnaest stvari koje blisko miješaju emocije, vlastito traženje i srdžbu. “June Gloom” i blistava “What I Say And What I Mean” u punoj snazi, eksplozivno otvaraju album. Unatoč furioznom početku djevojke na suptilan način smiruju strasti i usporavaju tempo u temama koje slijede. “You Bring Me Down“, “(So I’ll Sit Here) Waiting“, “Bridge To Nowhere” te “Once Things Look Up” dolaze kao izvjestan chill out (iako ovo nemojte nikako doslovno shvatiti) između dvije vatre.

Tenzije rastu a atmosfera se ponovno usijava u temama “Under The Paving Stones“, “Too Late” odnostno “Falling Away” da bi na koncu opet sve otišlo u slow motion i utonulo u san posljednjom skladbom “Waves That Never Brake“.

Ovaj album je sasvim solidno ostvarenje vrijedno svake tinejdžerske pažnje. Iskreno se nadam da od ovih djevojaka ubuduće možemo očekivati još zrelijih i kvalitetnijih materijala.