Ima li logike u izdavanju novog i best of albuma iste godine?

‘Službeni’ oproštaj s izdavačkom kućom Inside Out, kojoj dobrim dijelom mogu zahvaliti za proboj u vrh svog subžanra, vodeći britanski progresivni metalci Threshold obilježili su izdavanjem dvostrukog best of albuma. Zanimljivo, izašlog dosta vremena nakon “Dead Reckoning“, prvog za novog diskografa, Nuclear Blast.

Zato baš i ne znam na koji će način ljudi ovo ovdje doživjeti, jer, umjesto dva albuma u jednoj godini, logičnije bi bilo da je to nekako podijeljeno, pa da je ova kolekcija izašla, recimo, lani ili preklani, kada nije bilo studijskih ostvarenja. No nije na nama da logički razmišljamo, već da proanaliziramo ovaj materijal.

Prije toga, spomenimo da je između izlazaka ovdje spomenutih albuma, iznenada, nakon devet godina provedenih u njemu, bend napustio pjevač Andrew ‘Mac’ McDermott. Zamijenio ga je Damien Wilson, koji je najprije ‘uskočio’ kao ispomoć na ljetnim koncertima (posebno zanimljivo bilo ga je vidjeti kako pjeva nove stvari sa ‘šalabahterom’ u rukama), a sada i, prema zadnjim informacijama, kao punopravni član. I to treći puta, obzirom da je u Thresholdu bio 1992. i 1993., te 1996. i 1997. godine, u kojem je periodu pjevao na dva albuma; prvijencu “Wounded Land” te na “Extinct Instinct”.

Pjesme s ta dva te “Psychedelicatessen” iz 1994., s pjevačem Glynnom Morganom i “Clone” s Macom, albumima objavljenim za Giant Electric Peau, dio su drugog disca, nazvanog “The Former Years“. Tu se nalaze pjesme iz vremena kada bend, uvjetno rečeno, nije bio toliko popularan, dobrim dijelom i zato jer promocija njihovih albuma nije bila na razini one kasnije.

Stoga će svi koji su mu se ‘priključili’ u novijoj fazi, ovim discom vjerojatnije biti i zadovoljniji nego prvim, koji se zove “The Latter Years” i na njemu su pjesme s tri Inside Out albuma; “Hypothetical” (2001.), “Critical Mass” (2002.) i “Subsurface” (2004.), te, pomalo iznenađujuće, dvije radio edit verzije (“Slipstream” i “Pilot of the Sky of Dreams“) s “Dead Reckoning“. Iz toga se da zaključiti da su ovdje pjesme doista birane sistemom ‘best of’, a ne onim kod kojeg su izdavača objavljene.

Izdvojimo li dobrodošlu, dosad neobjavljenu pjesmu “Pressure“, ovaj mi se disc čini nešto nezanimljivijim, samim tim što su svi naslovi objavljeni u toj, nazovimo je drugoj, daleko dostupnijoj fazi Thresholda. A koliko će ovo, jako dostupno, izdanje izazvati interes teško je reći.

Meni je zanimljiv zbog pjesama s ranijih albuma, s kolekcionarske strane također, a hoće li tako razmišljati oni koji se dvoume, a takvih će sigurno biti, to ne mogu precizno procijeniti. Ali zato mogu činjenicu da fanovi Thresholda, bilo mlađi bilo stariji, nabavku ovog albuma neće smatrati nepotrebnom investicijom.