Ima jedna duga cesta…

    2117

    Pain Of Salvation

    Road Salt Two (Ebony)

    Datum izdanja: 26.09.2011.

    Izdavač: Inside Out

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Road Salt Theme
    2. Solftly She Cries
    3. Conditioned
    4. Healing Now
    5. To the Shoreline
    6. Eleven
    7. 1979
    8. The Deeper Cut
    9. Mortar Grind
    10. Through The Distance
    11. The Physics of Gridlock
    12. End Credits

    Pain Of Salvation ubraja se u kategoriju često spominjanih bendova koje ili volite ili mrzite. Ok, da ne budemo preemotivni ili pregrubi i ne idemo baš u te krajnosti, uporabit ćemo radije izraz ‘bend u kojem uživate ili ga uopće ne doživljavate’.

    Osobno, ubrajam se u prvu ‘kategoriju’, ali ne iz razloga što je to bend uz kojeg sam odrastao, počeo svoje prve glazbene korake, kroz njega upoznavao glazbu, prolazio s njim adolescentsko-tinejdžerski period ili štogod drugo, dapače, slušam ga tek od trećeg albuma “The Perfect Element, Part I”, već jednostavno zato što mi se dopada stil i način na koji komponira glazbu, a u konačnici i finalni proizvod – kako ona zvuči.

    Da je to doista jedan od superrijetkih bendova koji se ne libi stalno eksperimentirati, ali eksperimentirati na način da iz toga ispadne nešto dobro, a ne skup svačega razbacanog po nečemu, pod izlikom da slijedi evolucijsko-progresivni put, po osmi je puta dokazano. Pain Of Salvation uvijek ima logike u tome što radi, i premda sam Daniel Gildenlöw zna reći da nikad ne zna kojim će putem krenuti, uvijek nađe izlaz, uvijek, makar i okolnim putevima, ali stigne do cilja. Do srca svojih obožavatelja, ali i velikog broja poznavatelja prog-rock glazbe.

    Takav je slučaj i s albumom “Road Salt Two“, koji je ispao nasljednik “Road Salt One” od lani, iako i nije baš tako, jer je većina pjesama pisana u istom periodu, pa se to dogodilo igrom slučaja. Trebao je, naime, stići dvostruki album, no zbog prevelikog vremenskog odmaka (“Scarsick” je izašao 2007.), uz ostalo, odlučili su objaviti ih kao dva zasebna albuma. Samim tim, logički je da imaju podudarnosti, ali isto tako, ima i nekih ozbiljnijih razlika, jer, uz ostalo, ima i novih pjesama.

    Muziku podržava

    Iako oba albuma polazišnu osnovu crpe iz psychodelic-prog i rocka ’70-ih, ‘dvojka’ mi se čini još malo eksperimentalnija, progresivnija, ‘teža’, s još sirovijom, retro-produkcijom koja ju dodatno povlači skoro četiri desetljeća unatrag, na momente žešćim i tvrđim gitarama i zamračenijom atmosferom. Emocije ne nedostaju niti jednom albumu, dosta su duboke, čini se na jedinici malo izraženije, no nema dvojbe da su oba jednako kreativno raskošna, kompozitorski i tehnički izrazito visokih razina i naveliko i naširoko nadilaze okvire progresivnog rocka.

    Također, mislim da je “Road Salt Two” slušalački manje privlačan od ‘jedinice’, s više psihodeličnijih utjecaja, i treba ga dublje analizirati da bi ga se do kraja ‘doživjelo’. No da je kompliciran, daleko od toga. Uostalom, svatko doživljava ovu vrstu glazbe, a i u uvodu smo istaknuli neke stvari. Ako i jesu komplicirane, pjesme su prepune iznenađenja, stilsko/ritmičkih obrata, uobičajeno širokih vokalnih izražavanja s dosta back višeglasja, koje doslovce proživljavaju interpretacije.

    I sa žestokim, ali dijelom i minimalističkijim zvukovima gitara, klavijaturističkim i bubnjarskim raznolikostima, emocionalnim piano i akustičnim izvedbama, kontroliranih sampleova i syntheva, dosta mračnim, potmulim bas gitarama, a na momente i s jakim orkestralnim, te ambijentalno-orijentalnim ugođajem. Plus još neke stvari, na koje će sigurno naići svaki slušatelj i dodatno ih ‘podebljati’.

    Ambijentalno-dramatičarsko-filmski intro “Road Salt Theme” očekivani je početak, a već “Solftly She Cries” nudi mnogo ‘kontradiktornosti’. Od početnih retro gitara i ‘space’ klavijatura, emocionalno-melankoličnog pjevanja pojačanog s bas izvedbama koje se na momente razbješnjuje, preko blues, pa do sympho dijelova u stilu prog-rocka 70-ih. “Conditioned” je uglavnom brza melodična stvar s nekim laganijim dijelovima, moćan retro-rock sa snažnim 70’s klavijaturama, a zakleo bih da malo podsjeća na Lenny Kravitzove pokušaje imitacije rocka, koje ovdje ipak izgledaju puno drukčije.

    U akustičnim izvedbama na početku pjesme “Healing Now” malo prepoznajem Styxe, uz ispomoć bubnjeva osjeća se i utjecaj folka, a od laganijih stvari najbolja je “1979“, s puno piana, ‘težih’ klavijatura, mellotrona i baseva, malo sampleova, sjete u vokalima i zavidnih melodija. Naizgled razigranija, uhu ‘laganija’, a upakirana u izrazito melankolično okruženje s instrumentalnim minimalizacijama, velikim odmacima u pjevanjima, od emocijama nabijenih, do krajnje ljutih, čak bijesno-razdražljivih izražavanja, glasnih gitara, hard rock klavijatura i jazz implementacija, rockerska je pjesma “The Deeper Cut”.

    Rekosmo da je veliki utjecaj retro rocka, a njega najviše nalazimo u pjesmama “Eleven” i “Mortar Grinde“, koje bi danas mnogi okarakterizirali kao stoner rock naslove, a najkompleksija (i najduža), vrlo žestoka, stvar je “The Physics of Gridlock” s oštrim gitarama modulativnim vokalnim izražavanjima, stalnim ispreplitanjem riffova, melodija i vokala, modernijim alt-rock utjecajima i neoklasičarskim klavijaturama. Iznenađenje je dobar dio teksta na francuskom, koji ih, skupa s formom, približavaju šansonskom izražavanju, i posljednju, daleko mirniju trećinu, skoro pa totalno ‘odvajaju’ od prve dvije.

    Orkestralno-ambijentalno-orijentalna odjava, dijelom s ‘preslikanim’ introm “Road Salt Theme” zaključuje “Road Salt” priču na pripadajući način. Priču koja nas 53 i pol minute uvodi u nove tajne genijalnog skladatelja Daniela Gildenlöwa i vozi cestama za čije izlaze on zna da postoje, a ostali ih tek trebaju otkriti. Zato nema potrebe sumnjati da će bilo koga odvest na putovanje s kojeg nema povratka. Jer izlaz uvijek postoji, samo ga treba znati pronaći.

    Muziku podržava