Iggy Pop “Every Loser”: Maher glazbenog zanata

Iggy Pop ima 75 godina (za koji dan će navršiti i 76!). Reklo bi se da je lijepo poživio, s obzirom kakvu karijeru ima za sobom. I dok će mnogi od nas u njegovim godinama razmišljati kako što kvalitetnije odspavati nakon ručka, Iggy nam pokazuje kako se može biti dobro i aktivan i u tim ‘penzionerskim’ godinama.

Njegovi solo albumi često balansiraju kvalitetom, što je ok jer ne želi konstantno kopirati ono što je radio s The Stoogesima. Za novu prigodu i (ako sam dobro izračunao) 19. album u solo karijeri, Iggy je pozvao mnoge svoje prijatelje da mu pomognu iznjedriti nove pjesme koje je zamislio. Tako su tu Andrew Watt (koji je ujedno i producirao album), Chad Smith i Klinghoffer kao okosnica, a u studio su pozvani i Dave Navarro, Duff McKagan, Taylor Hawkins, Travis Barker i mnogi drugi rock teškaši.

S obzirom na brojna gostovanja, mogli bi reći onu staru poslovicu ‘puno babica, kilavo dijete’, ali ipak Iggy Pop je tu glavni lik i ništa nije prepustio slučaju. Sve što je ovdje napravljeno je nešto što zvuči kao Iggy Pop, a sva ta zvjezdana ekipa lijepo se uklopila u zvučnu kulisu. A vokalno… Iggy Pop ovdje standardno ubija, bilo da su to punk pjesme, bilo da su balade (u kojima se odlično snalazi!).

Uvodna “Frenzy” klasični je punk rock The Stoogesa, “Strung Out Johnny” rock ’80-ih, “New Atlantis” mogao bih usporediti s Britpopom ’90-ih, “Modern Day Rip-Off” nalikuje na rock’n’roll klasik, “Morning Show” predivna je balada, “The News For Andy (Interlude)” kao i kasnija “My Animus (Interlude)” zabavne su minijature recitala, “Neo Punk” oživljuje duh The Ramonesa, “All The Way Down” nekako djeluje na auto-pilotu, “Comments” opet odlazi u pop-rock ’80-ih, dok završna “The Regency” fino zaokružuje sliku.

Ne mogu reći da je Iggy Pop ovdje napravio nešto revolucionarno, ali u njegovim godinama to više nitko ne očekuje. Najvažniju stvar je isporučio, a to je gomila dobrog i zanimljivog materijala koji se može iznova slušati. Mnogi njegovi suvremenici, ali i mlađi, nisu toliko studijski aktivni i ne pružaju toliko dobre rezultate, ali to samo dokazuje kakav je Iggy Pop majstor svog zanata.