Idemo na ples uz nove Svadbase

Grupa Svadbas osnovana je 1994. godine, no prvi album izdaju tek tri godine kasnije, a čak i nakon toga pojavljivanje u medijima dugo vremena duguju isključivo skladanju glazbe za kazalište i film (odlične skladbe za predstave “Groznica”, “Ospice”, “Kultura u predgrađu” i “Bakino srce” kao i za film “Puška za uspavljivanje”) iza kojeg je stajao kreativni dvojac Svadbasa – Jura Ferina/Pavle Miholjević.

2000. godine izdaju hvaljeni album “Jug”, na kojem se nalaze neke od najboljih pjesama Svadbasa uopće (“Crveno” i “Amerika”), a o njegovoj kvaliteti dovoljno govori činjenica da ga je više gotovo pa nemoguće pronaći u CD-shopovima, zbog čega oni koji posjeduju original ovog albuma mogu s pravom biti ponosni na svoj, danas raritetni, primjerak.

Otprilike u isto vrijeme na filmskoj sceni pojavljuje se i mladi redatelj Dalibor Matanić sa svojim prvim filmom “Blagajnica hoće ići na more” te angažira Svadbase za suradnju. Suradnja se nastavlja i na sljedeća dva Matanićeva filma, te tako Svadbasi postaju stalan dio njegovog tima, a soundtrack za “Fine mrtve djevojke” dobiva 2003. Porina za najbolji album kazališne ili filmske glazbe. Ferina i Miholjević paralelno se bave i produkcijom, a najpoznatiju suradnju ostvaruju s Pipsima na albumu “Drveće i rijeke”.

Cijelo to vrijeme u bendu vlada zatišje i svi se, već pomalo nestrpljivi od čekanja, pitaju “A što je sa Svadbasima?”. I onda odjednom, k’o grom iz vedra neba, Svadbasi se vraćaju s novim singlom koji ekspresno okupira srca kako publike, tako i kritičara i glazbenih urednika. “Treblebass” zasjeda na čelo top ljestvica većine hrvatskih radio postaja i ne pokazuje namjeru da tako brzo sa njega siđe i odjednom svi i svugdje pričaju o Svadbasima. Bend o kojem se stvarno jako malo zna, koji se ne pojavljuje često u medijima i cijelo vrijeme svog postojanja djeluje izrazito samozatajano, postaje nova medijska atrakcija za koju se svi otimaju.

I napokon, prije koja 2 tjedna izlazi i toliko očekivani treći album jedostavno nazvan “La la”. Ne znam zašto, ali od Svadbasa svi uporno pokušavaju napraviti nekakav ‘alternativni’ bend. Činjenica je da su Svadbasi na svojim albumima često koketirali s različitim žanrovima (pa i sa trip-hopom ako hoćete), ali to ih još uvijek ne svrstava u indie, a kamoli trip-hop bendove. I tako je prva i osnovna pogreška koja vam se može dogoditi da u ovom albumu tražite nešto alternativno. Jer on to nije.

“La la” je čistokrvan pop album i ako ga kao takvog ne percipirate prije slušanja postoji opasnost da vam se ne svidi, odn. da vam ne bude dovoljno ‘alternativan’. Tek kada prihvatite tu činjenicu možete krenuti sa preslušavanjem.

Pa što nam dakle donosi “La la”? 12 pjesama od kojih je “Treblebass” već pokazala zašto je (s pravom) nazivana i hit godine te barem još 2-3 aduta iz rukava koji teško da će dostići popularnost “Treblebassa”, ali zasigurno neće proći nezapaženo. Radi se prije svega o pjesmama “Trči, trči” i “Tko to zna”, dok je “Pričaj mi o ljubavi” već izbačen kao drugi singl.

“Tko to zna” eksperimentira sa elektronikom, dok je “Trči trči” sa svojim odličnim promjenama ritma i razigranim klavijaturama vjerojatno sljedeći potencijalni hit čija je nesreća jedino ta da je prije nje već izašao “Treblebass”. Za razliku od prijašnjih albuma, kada su kao autorski dvojac bili potpisivani isključivo Ferina i Miholjević, svoj autorski doprinos na “La la” dala je i pjevačica Ljubica Gurdulić, koja je uostalom i napisala tekstove za dvije ponajbolje pjesme – “Treblebass” i “Trči trči” (prije nego što je dobio tekst “Treblebass” je bio tek radni instrumental s ozbiljnim šansama da nikada ne ugleda svjetlo dana).

Ne mogu reći da su tekstovi jača strana Svadbasa (uglavnom su to nepretenciozne pjesme ljubavne tematike) – ali refren “cin can cvrgudan, nemoj više biti sam/cin can cvrgudan, danas budi radostan” zaista im nije trebao.

No i usprkos pokojem takvom gafu, Svadbasima se, ponajviše (ali ne i jedino) zahvaljujući prekrasnoj, rasplesanoj i himničnoj “Treblebass”, smiješi velik komercijalni uspjeh, koji su možda zaslužili već i nakon “Juga”. Ako je suditi po tome da je prva naklada albuma rasprodana u svega 6 dana, mogu slobodno tvrditi da su na najboljem putu da to i ostvare.