The Agonist
Once Only Imaged
Datum izdanja: 23.07.2007.
Izdavač: Century Media / Dallas Records
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Metalcoreovska se pošast polako, ali sigurno i sve većom brzinom seli na sjever američkog kontinenta. Naime, nakon brojnih američkih bendova koji su se okušali u miksanju metalnih podžanrova, sve je više njhovih gornjih susjeda Kanađana koji to isto rade.
U ovom se slučaju radi o skupini iz Montreala, koja se donedavno zvala The Tempest, što sam uočio prilikom stavljanja ovog disca u player. Naime, promokopija iščitava podatke na displayu da se radi o skupini baš tog imena i isto takvog naziva albuma.
No, to je očito bio plan ranije, obzirom da se sada bend zove The Agonist, a album “Once Only Imagined“. Album kojeg od totalne propasti, barem u mojem slučaju, spašava jako lijepo female pjevanje Alisse White-Glutz, čija je boja glasa jako nalik na onu pjevačica europskih sympho/gothic bendova, pa je prava šteta da je svoje mjesto našla u jednom ovako prosječnom bendu, koji svira agresivnu muziku, naslonjenu na, opet europski, melodic death metal sa znatnim utjecajima HC-a te manjim heavy, a još manjim thrash metala i, ajmo tako reći, modernog rocka.
A tu ima i puno bijesnih izmjena growl, shouting, pa i scream vokala, dobrim dijelom potpomognutih s već istaknutim female izvedbama, koje svojim osjećajnom profinjenosti udahnjuju melankoličnu, primirujuću atmosferu cjelokupnom opusu.
Također, vrlo su snažne i gitare, rekao bih čak i preproducirane, na mjestima preglasne pa i u inferiornijim, melodičnijim catchy dijelovima. Pomnijom analizom pronašao sam i nešto solažica te neka ‘blastebeatanja’, za koja sam se ponadao da bi ih moglo, ne nužno i trebalo, biti više.
Od nekih utjecajnijih pjesama izdvajam “Trophy Kill“, koja počinje ugodnim akustikama, da bi se nakon toga doživio totalni frontalni udar svih elemenata, te “Void Of Sympathy“, pjesmu s najviše tečnosti, melodija, možda manje gitarističke neodmjerenosti, ali i akustičnog smirivanja strasti – strasti koje ima kod ovog sociološki orijentiranog benda, kojem definitivno, kao i sličnim, pod broj jedan nedostaje minimalne originalnosti, a pod broj dva i vjerodostojnosti.