I Englezi pričaju o njemu

Da živimo u digitalnom svijetu potpuno je jasno, a to i dokazuje Riječanin The Ant o kojem piše čak i NME. Ok, nisu sad to bile neke bajke, ali lijepo je vidjeti da i svjetski mediji mogu baciti oko na naše stvari.

Istini za volju, prvijenac The Anta nije vrhunac naše diskografije i nije nešto u čemu će svatko uživati, ali je vrlo dobra indie folk ploča u kojoj mogu uživati svi ljubitelji Bon Ivera, samostalnog Eddieja Veddera, a usudio bih se reći i Johna Frusciantea i Kurta Vilea.Pravo ime The Anta je Anthony Kukuljan i glazbeno je nešto pokušavao ranih ’90-ih. Zbog vojske je morao prekinuti staž u En Faceu, a nakon toga ga nismo mogli vidjeti nigdje. Izgleda da su se nove glazbene ideje skupljale malo po malo, pa je The Ant zaključio da ih treba podijeliti s pukom.“LP {Love & Pain}” definitivno je rađen za vlastitu dušu, lišen bilokakve komercijalizacije, barem što se tiče našeg tržišta. Potpuno je jasno da je pjevanje na engleskom ravno glazbenom samoubojstvu, ali mnogi izvođači i dalje ustraju na tome. To je i dobro, jer će se valjda ljudi tako i senzibilizirati da imamo i mi odlične izvođače koji mogu biti pandan inozemnim zvijezdama.

Ono što je minus kod The Anta je mala jednostavnost tog ‘engleskog dijela’ koja nam govori o standardnom štivu o ljubavi, prekidu, ljubavnom jadu… Mislim, naslov albuma najbolje govori sve o samom materijalu na njemu.

Glazbeno gledajući, tu The Ant stoji mnogo bolje. Glavni uzori pobrojani su na početku recenzije, a sve to zvuči vrlo zanimljivo, kao nešto zahtjevnija americana s povremenim eksperimentima. Akustična gitara je glavno oružje, ali nije i jedino, a sam vokal vrlo se dobro uklapa u cijelu priču.

Sve pjesme podosta su psihodelične, a dodatno su premazane sitnim nijansama poput raznih udaraljki, harmonika, orkestracija… Možda nedostaje tek pokoja življa stvar da malo razbudi cjelokupnu situaciju, ali ovako sve zvuči kao idealan soundtrack za ovu mračnu i hladnu zimu.

Najavni singl “River” ističe se kao jedan od vrhunaca albuma, ali osim nje ima tu pregršt zanimljivih pjesama koje bi lako mogle sjesti u slušateljevo uho. Možda bi to najlakše napravila posljednja “For U“, ako bi bila uklopljena u neku romantičnu komedijicu.

Mnogi naši noviji autori nemaju nekih velikih pretenzija osvajati hrvatsku publiku, već se glazbom bave da utaže vlastitu žeđ za kreativnošću. “LP {Love & Pain}” dokaz je toga jer, nažalost, nema šanse da ovo prođe kod nas, a ima toliko svijetlih momenata na njemu. Osim već spomenutih, za kraj bih volio istaknuti “Funeral” koja zvuči kao da je ispala s nekog od demo sessiona za neki album Nicka Cavea iz njegovih mračnijih dana.