I dalje u sjeni velikog oca

Teško je breme koje nose potomci velikih umjetnika kada i sami krenu putem koji bi ih trebao vinuti u zvjezdane visine. Taj put je nešto trnovitiji za glazbenike nego za glumce, pa prvospomenuti moraju ulagati trostruke napore kako bi se izborili za svoje ‘ja’ i riješili epiteta sina/kćeri poznatog oca ili majke.

Natalie Cole u glazbi je od 1975. godine, kada je objavila svoj prvi album i još joj nije pošlo za rukom, tj. glasom da se riješi epiteta kćeri velikana jazza i swinga Nat King Colea. Do danas je ukupno objavila dvadeset i četiri studijska albuma, uključujući i prošlogodišnji album obrada “Leavin’“, a upravo ovaj potonji bit će predmet današnjeg osvrta.

Album “Leavin'” broji dvanaest crossover, R&B, pop, soul skladbi koje su u izvorniku otpjevala velika imena pop i rock glazbe, a koje je Natalie željela prilagoditi sebi, svojem ukusu, svojem stilu. Playlista broji takve skladbe s kojima se nije moglo promašiti niti napraviti loš album, tako da pozitivan rezultat nije izostao.

Prva skladba koju ćete odmah zavoljeti Neil Youngova je “Old Man“. Kvalitetni aranžmani, točno pogođene klavirske dionice i satenski glas Natalie Cole dovode album do vrhunca već u njegovoj drugoj pjesmi. Nema sumnje kako je upravo ova pjesma najjači trenutak ovog albuma .

“Day Dreaming” velike kraljice soula Arethe Franklin u svojoj R&B inačici dolazi kao sljedeća skladba. Lagana i lepršava puni vas pozitivnom energijom i vedrinom. Svakako se ubraja u kvalitetnije obrade na albumu.

Pad raspoloženja, i kvalitete osjeća se u naslovnoj temi “Leavin'”. Spora i lijena skladba s ne baš ugodnim back vokal upadima može izazvati pritiskanje tipke skip na vašem daljinskom upravljaču. Izvorno ju izvodi Shelby Lynne.

Također spora, ali puno kvalitetnije odrađena je “Lovin’ Arms“, još jednog velikana, Toma Jonesa. U potpunosti akustična, nježna i emotivna s krasnim tekstom “Lovin’ Arms” kao središnja pjesma albuma dolazi i kao svojevrsna poveznica i stup oslonac koji čvrsto drži kvalitetu albuma na njegovoj višoj razini. “The Man With The Child In His Eyes” prepuna je dramatike i strepnje, ne loša izvedba. U originalu interpretirana od strane Kate Bush.

Pred sam kraj dolazi pjesma “You Gotta Be“, uz “Old Man” meni osobno najdraža obrada. Ovo ‘obrada’ u ovoj slučaju bismo mogli samo uvjetno reći pošto “You Gotta Be” i nije previše mijenjana u odnosu na original. Jedina veća razlika je u tome što se ona više oslanja na akustični moment, dok sam glas Natalie Cole uvelike podsjeća na Des’re.

Dobar odabir za privođenje albuma kraju i dovođenje pred sam finiš u vidu Stingove “If I Ever Lose My Faith In You“. O potonjoj se nema što previše dodati jer kao i maločas opisana ne odstupa previše od originala.

Album “Leavin'” za Natalie Cole neće donijeti prekretnicu, o njoj će se i dalje pričati kao kćeri velikog Nata, a najpoznatija pjesma i dalje će joj biti virtualni duet sa svojim ocem “Unforgettable”. Šteta, jer je Natalie imala, a i još uvijek ima, strašan potencijal da bude prepoznata kao samostalna glazbenica.