Pink Studio
Pink album
Datum izdanja: 31.05.2012.
Izdavač: Menart
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Ružičasta je ‘ženska’ boja, rekli bi mnogi, a još jedan dokaz toj tezi je i Pink Studio, pop bend koji kroz štivo iz ženske perspektive ispucava vrlo pitke i melodične numere u kojima se mogu prepoznati zaljubljene dušice.
Prošlo je tri godine od vrlo dobrog prvijenca “Soundtrack za lutku” koji je ponio hit singl “Jutro poslije” i bilo je vrijeme da se objavi nešto novo, a nešto novo je album jednostavnog naziva “Pink album” koji nastavlja tamo gdje je “Soundtrack za lutku” stao. To je niz ljubavnih poema većinom guitar-pop manira u koje često uplivaju i elektro elementi.
Možda bismo mogli reći da ovaj album ima malu manu, a to je da nema pjesmu “Jutro poslije”, pjesmu koja bi bila prepoznata kod svakog, koja bi postala ultimativni hit. To nije mana, već vrlina jer se tako o bendu neće pričati zbog samo jedne stvari, već zbog mnogo više njih jer album obiluje odličnim stvarima. Album je zaokružen od glave do pete i njegovih skoro 50 minuta ne čine se predugačkim kao kod nekih sličnih albuma.
Ženski zaljubljen i zaljubljiv rukopis koji sam spomenuo na početku zasigurno je jedan od zaštitnih faktora Pink Studija. “Pink album” novi je dokaz za to. Kroz njega se ponovno osjeća emotivnost s kojom bi se mogli sinkronizirati mnogi mladi, mnogo bolje od jeftinih trikova koje koristi Huljićev klan. Nadam se da će se to i ostvariti.
Što sve možemo čuti na ovom albumu? Svašta.
Uvodna “Pucam” lagani je elektro-rock komad, “Daj mi” zavodi svojim vokalom i jednostavnom ritmikom, “Oko mene (večeras me odvedi van)” prvi je pravi pop komad, “Misli na nas” zvuči kao ljetni hitić, “Želim ti reći” ima ubačene country pop dionice, “James Dean” tužna je ljubavna mid-tempo skladba, “Lucija” zvuči kao da je ispala s posljednjeg albuma Jinxa, “Ekstra posebno” ima pomalo U2-ovski gitarski štih, u pjesmi “Kraj” zvuče kao The Killers sa ženskim vokalom, “Zapalili smo raj” ima asocijacije na Stampedo, u “Zadnja stvar” gostuje Shot sa svojom rap dionicom, dok je posljednja balada “Radio”. I to je to, tipka ‘repeat’ već je stisnuta i krećemo sve ispočetka.
Ako smo s prošlim albumom rekli da je Pink Studio jedan od ozbiljnih kandidata za najboljeg debitanta godine, godine su učinile svoje, talent se dodatno izbrusio i sada možemo bezbrižno reći da je “Pink album” jedan od ozbiljnijih pretendenata na pop album godine.
Na njemu je jednostavno sve na svojem mjestu, nema loše pjesme, sve je bezbrižno, zaljubljeno, melodično, radiofonično… Spojili su iskustvo s prošlog albuma i učinili ovaj jako koherentnim i učinkovitim, pa se na kraju nadam da će teza da ovdje nema pjesme poput “Jutro poslije” pasti u vodu jer ovdje ima barem pet-šest pjesama koje bi mogle dostići taj uspjeh, a ostatak albuma ih vrlo dobro prati.