I dalje ostaje neprikosnovena kraljica

Kraljica world musica s Capo Verde otočja (samo zbog nje i znam da ta državica postoji), Cesaria Evora i dalje ostaje neprikosnovena u svom glazbenom području etno glazbe, ali svakim novim albumom širi barijere i sve više postaje glazbena zvijezda u rangu najvećih glazbenika današnjice.

Sumnjam da ne postoji osoba koja je došla u doticaj s glazbom Cesarie
Evore, a da nije ostala očarana njezinom jednostavnošću izvođenja,
toplinom njenog glasa, egzotičnim bluesom i opuštajućom atmosferom koja
proizlazi iz njene muzike.

Novi album “Voz D’Amor” ne pruža nikakve novitete u glazbi Cesarie Evore, ali to nije niti potrebno. Sve što je potrebno da Cesarie sjedne na svoju barsku stolicu i pusti svoj predivni, smirujući, opuštajući glas, koji sve probleme oko vas pretvara lako rješivim i usporava vam ritam života, tako da uživate u svakoj sekundi kratkog vam vijeka življenja.

Iako ima pjesama koje su sjetne i tužne u Cesarinoj muzici niti u jednom trenutku se ne osjeti neko negativno i pesimističko rasploženje. Osim njezinog briljantnog intepretiranja pjesama, velike zasluge za njezin uspjeh imaju i izvrsni glazbenici, čije se odlično poznavanje instrumenata osjeti u svakoj pjesmi. Pogotovo su akustične gitare jako upečatljive i dominantne. Sve to daje jednu izvrsnu kemiju, kojoj je teško odoliti.

Album otvara “Isolada“, prekrasna osvježavajuća pjesma, čiji je autor Cesarijin ujak, pjesnik B. Leza. Dok je pjesmu “Velocidad” napisao Luis Morais, otac moderne Cape Verdske muzike. Na “Voz D’Amor” kao obično prevladavaju balade, ali pjesme poput “Monte Cara“, “Pomba” i “Milca Ti Lidia” unose živost na albumu, te ga čine nešto poletnijim naspram prijašnjih uradaka.

‘Bosonoga diva’ i dalje osvaja novim uradcima, a njezini prijašnji albumi sve su traženiji, jer Cesaria je pokazala da nije samo usputna, egzotična glazbenica, već ‘zvijezda’ koja do tog statusa stigla svojim talentom i darom, a ne uz pomoć razno-raznih producenata i medija.