Art Brut
Art Brut vs. Satan
Datum izdanja: 20.04.2009.
Izdavač: Cooking Vinyl
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nakon dva uspješna izdanja "Bang Bang Rock & Roll" (2005) i "It’s A Bit Complicated" (2007), Art Brut se na trećem albumu odlučio boriti s vragom i pobijediti ga. Djelomično su uspjeli u tome, iako je i vrag odnio svoj dio kolača…
"Art Brut vs. Satan" se ne razlikuje previše od predhodnih izdanja, u zvuku Art Bruta i dalje dominiraju žestoke gitare, melodije, dobri do izvrsni tekstovi… Uvijek se ima mnogo toga pohvalno reći za njih, ali ovaj put im nedostaje zafrkancije i hit singlova koji bi dodatno uzdigli album.
Produkciju albuma potpisuje Frank Black iz Pixiesa koji je malo zagušio osobnost benda nešto mračnijim aranžmanima, pa zarazni zveket gitara i melodija ne dolazi svaki puta u prvi plan kao što je to bilo recimo na "It’s A Bit Complicated".
Ono što Art Brut najviše ističe u odnosu na druge mlade otočke bendove su stihovi pjesama koji su i ovom zgodom u najmanju ruku vrlo interesantni. Naravno, najčešća tema Eddiea Argosa je i dalje ljubav i to, u principu, ona neuzvraćena, a osim nje se dotiče i mnogih drugih stvari poput, između ostaloga, alkoholizma, zaposlenosti i popularnosti vlastitog benda. Kroz samoironiju, metaforu i humor, ponovno je isposlovao da se svi tekstovi pročitaju neovisno o glazbi što je rijetkost u današnjoj glazbenoj hiperprodukciji.
Najavna "Alcoholics Unanimous" energično otvara album, a govori o tipičnom izlasku vikendom kada često znamo pretjerati s kapljicom više, pa sljedeći dan moramo snositi posljedice vlastitih grešaka u vidu različitih ispričavanja, ali i samog mamurluka koji slijedi nakon opakog pijančevanja.
"DC Comics And Chocolate Milkshake" je melodičnija od "Alcoholics Unanimous", ali i pjevnija, posebno u refrenskom dijelu, a u njoj Argos priča o prebrzom odrastanju, odnosno kako i dalje voli ono što klinci vole, iako je već u kasnim dvadesetima.
Slijede "The Passenger" koja puca na gužve u javnom prometu i "Am I Normal?" koja kroz sanjivu atmosferu pojačanom s ‘aaaaa’ govori o zaljubljenoj osobi koja nestrpljivo očekuje sudbonosni slučajni sastanak sa svojom skrivenom simpatijom, dok "What A Rush" na dinamičan način progovara o sličnostima i različitostima dviju osoba koje su upravo provele noć zajedno.
Svatko ima svoje demone s kojima se bori, pa tako imaju i Art Brut zbog čega su i posvetili pjesmu "Demons Out!" eventualnom vlastitom neuspjehu. Iz te pjesme i dolazi naslovni citat za album ‘Art Brut vs. Satan’ jer ne vjeruju da će itko kupiti njihov novi uradak. Taj strah i samoironija se može protumačiti na tisuću i jedan način, ali sam siguran da nemaju previše razloga za strah s novim pjesmama.
Nakon možda i najslabije "Slap Dash For No Cash" dolazi tek nijansu bolja "The Replacements" u kojoj se Argos tek upoznaje sa spomenutim bendom i ne želi biti razočaran s njim. Potom dolazi zabavna "Twist And Shout", a "Summer Job" malo podsjeća na The Young Knivese, dok završna 7 i pol minutna "Mysterious Bruises" pokazuje Art Brut u najdojmljivijem i najozbiljnijem svijetlu u dosadašnjoj karijeri.
Fora s Art Brutom je u tome što su oni atipičan bend koji dolazi s Otoka. U Britaniji ima cijeli niz bendova koji su nalik jedan na drugog, bez imalog odstupanja, a takvi poput Art Bruta su rijetki jer unose nešto svoje u cijelu priču. ‘Njihovo’ je humor, zabava, tekstovi, inteligencija, prepoznatljivi zveket gitara, interpretacija…
Na novom albumu su napravili mali zaokret u karijeri k nešto mračnijim temama što nisu sve pjesme dobro podnijele, pa je iz tog razloga ovaj album nešto slabiji od prethodna dva, ali i dalje je to debelo iznad prosjeka kojem teže njihovi konkurenti.