Hrvatska thrash metal bomba

Uvijek je lijepo kada neki hrvatski metal bend objavi dugosvirajući album, što ujedno znači da se na sceni nešto događa, da se razvija i da se održava. Ali kada dobiješ album, i na prvo slušanje ostaneš ‘paf’ jer ti ne dolazi do mozga da slušaš hrvatski bend, onda to znači da je posrijedi jedan uistinu izuzetan materijal.

Rapid Strike dolazi iz Splita, a prvo što se doživljava dok im se preslušava album asocijacija je na rani Megadeth, odnosno na njegova prva tri albuma. Toliko melodije, promjena tempa, što vođenih bubnjevima, što gitarama, s dosta teksta zastupljenog u pjesmama, te visokog Kokanovog urlanja, odlike su svake pjesme, i sve one imaju glavu i rep.

Jedini detalj koji je zapažen je taj da se vokal malo slabije čuje, no valjda je tako bend i odlučio, jer to ni najmanje ne umanjuje kvalitetu Kokanovog pjevanja i participacije vokala u pjesmama. Tekstovi obiluju ratnom tematikom, i kad se pomnije obrati pozornost na njih izvlači se gomila pušaka, bombi, granata i ostalog potrebnog za ratovanje, a njih je moguće vidjeti u bookletu.

Budući da je bend surađivao s Antom Pupačićem Pupijem, i snimao u studiju ove gitarske legende, nije ni čudo što je zvuk kristalan i svaki se ton razumije, za što zasluge ima i miks rađen u studiju Pandora Box, te produkcija koju potpisuju bend i Dean Clea, pjevač Osmog putnika.

Na albumu se nalazi 13 pjesama u trajanju nešto više od 50 minuta, a nakon “Intra“, prva pjesma “Sniper” je odmah ‘akcija’: solo, riff, energija, brzina i kontinuirano ‘razaranje’ u trajanju od šest minuta. Pjesma koju bih svrstao odmah na “Killing Is My Bussiness… and Business Is Good“, ‘udarna’ igla albuma je i idealna za otvaranje. Njoj uz bok su “The Fall of ’91“, prava thrash razbijačina i tekstualno emotivna pjesma, te naslovna “God Take Me To Hell“. “Prelude To…” obiluje zvucima modernog streljiva i u momentu imaš osjećaj da si negdje na fronti, a to je ujedno uvod, u “God Take Me To Hell”, u maniru Megadethove “In My Darkest Hour”.

U svakom slučaju, Split i Hrvatska na sceni imaju izuzetan thrash metal bend, za kojeg se nadam da će uspjeti ‘probiti’ granice Hrvatske, a idućeg ljeta zasvirati i na nekom velikom Open Air festivalu. Palac gore definitivno!