Hrpa video hitova ćelavog čudaka

Kažu ovako: “Ne trebate znati ništa o Mobyju da biste imali nekakvo mišljenje o njemu. Ne trebate slušati njegovu glazbu. Dovoljno je samo da znate da je to onaj kršćanski, ćelavi veganski frajer.” Jedan od njegovih kolega tako ga je opisao, a kad bolje razmislim može se reći da govori istinu. Svi znamo tko je Moby.

Nekima je to onaj ćelavi, nekima je to pametni genijalac koji stalno nešto filozofira, nekima je dosadni gnjavator, a neki su se zbilja pozabavili i njegovom muzikom. Ovo izdanje pred nama je kombinacija svega spomenutog, jer se ovdje radi samo o hitovima koje su svi kad-tad (svjesno ili nesvjesno) čuli i vidjeli na TV-u.

I kad se malo bolje pogleda, taj majstor je jako dobro i dosta dugo držao taj nekakav dance u mainstreamu, bez da ga je koristio samo kao remix velikih hitova.

Ova kombinacija dva DVD-a obilježena je imenom pjesme “Go” jer se tako zove i kompilacija i dokumentarac o njegovoj karijeri. Upravo taj filmić razlog je što se ovom best ofu može prilijepiti riječ biografija. Za vrijeme turneje 2005. godine Moby nam je rekao sve.

Od svojih početaka i slaganja pjesme od samplea iz Twin Peaksa pokazao je smirenost u pokušaju da se izvuče iz tužbe radi krađe autorskih prava. Tu su i snimke mladog oronulo ružnog Mobyja iz srednje škole, prvi joint, prvo pijanstvo, glazbeni počeci (samostalno i prvog benda Awol), spavanje u napuštenom skladištu, ljubav prema New Yorku.

Tamo je doselio kada je od bubnjara u Pork Guys prerastao u klupskog DJ-a, a kasnije je na svojem prvom konkretnom solo nastupu imao čast da ga pogleda i velika Madonna. Svoju nabrijanu elektroniku nakratko je ostavio kada je snimio “Animal Rights”, album koji je očito bio ispred svog vremena, pa mu je i dalje najdraži za preslušavanje.

Kasnije je sve krenulo prema gore i jednom zamišljenom trilogijom albuma “Play”, “18” i “Hotel” omogućio si je ovakve kolekcije i filmove u kojima može filozofirati svojim nabrijanim engelskim vokabularom o politici, o američkom primitivizmu, o religiji, o pogrešnim zaključcima da je peder, o činjenici da je rođen na isti datum kada su pali twinsi i kako je za “Hotel” snimio oko 300 pjesama s namjerom da složi album koji će nenametljivo svirati u pozadini neke čajanke.

Filmić je samo retrospektivno objasnio ono što je vidljivo kada se pregledava njegova videografija. Sve je počelo s techno spotom “Go”, pa je “Come On Baby” ispao kao preteča The Prodigyja, a “Why Does My Heart Feel So Bad?“, “In This World” i “Lift Me Up” svi su u nekom trenutku vidjeli.

Od onih manje puštanih stvari tu je suradnja s Public Enemy na “Make Love Fuck War” i nekoliko dodatnih alternativnih verzija za “Bodyrock“, “Natural Blues“, “Porcelain” i “Extreme Ways“.

Kada sam se primio opisivanja zadnjeg live DVD-a krenuo sam u Mobyjev svijet dosta ravnodušno, a ostao podosta iznenađen i zadovoljan. I ovoga puta stvar se ponovila, jer ako će još netko imati strpljenja slušati Mobyjevo trkeljanje na filmiću, shvatit će koliko je to jednostavan, ali i zanimljiv čovjek kojem nitko ne može zamjeriti uspjeh niti mu reći da je sve bilo nezasluženo.

Jedina stvar koju možda nije loše spomenuti: ovo je (uz The Prodigyev “Their Law“) vjerojatno jedina kolekcija koju se više isplati imati na audio disku, nego na DVD-u. Jer, te stvari uvijek je lijepo čuti, a samo ponekad poželjno i gledati.