Jadranka Stojaković
Boje zvuka
Datum izdanja: 07.03.2013.
Izdavač: RTRS
Žanr: Etno, Folk, Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Na stvaranje zvuka gledam kao na slikanje” rekao je još davno veliki Brian Wilson. I doista, nekoliko muzičara potvrdilo je da se slažu s mišljenjem legendarnog dečka s plaže.
Jadranka Stojaković ne samo da je potvrdila Wilsonove riječi, nego je i
diplomirala slikarstvo, održala nekoliko izložbi, te likovno opremila
svoju novoobjavljenu kompilaciju “Boje zvuka“.
Uz suradnju s velikanima pop i rock scene nekadašnje Jugoslavije (Goran Bregović, Rajko Dujmić, Ismet Arnautalić, Slobodan A. Kovačević, Ranko Rihtman…) Stojaković je kreirala karakterističan izričaj koji se bazira na bosanskoj toplini, naivnosti, sanjivosti i otvorenosti prema svojim bližnjima. To je strastveno miroljubiva glazba gotovo cijepljena protiv agresivnosti, bilo kakvog nezadovoljstva ili teških napetih emocija, no uspijeva zadržati svoj umjetnički integritet i ne zvučati jeftino. Najžešća pjesma je Bregovićev soul funk “Čekala sam” koja je po svojoj uvrnutoj obradi poznata iz filma “Mi nismo anđeli”, no i ona ima šaljivi ‘klik’ u tekstu.
Po ekspresivnosti Stojaković će podsjetiti na stoicizam Joan Baez i ranjivost Sandy Denny, a sama muzička podloga, instrumentacije i aranžmani imaju brojne čimbenike koji su proslavili sarajevsku pop školu. Jadrankine aspiracije bile su znatno šire, tako da se uspješno okušala u preradama sevdalinki, obradama makedonskih narodnih pjesama, kao i integriranju raznih muzičkih žanrova s japanskim melosom.
Iako je samoj muzici teško naći kakvu zamjerku, iako je ponovno izdavanje antologijskih snimki Jadranke Stojaković za svaku pohvalu, opremanje izdanja provedeno je prilično aljkavo. Dakle, nemoguće je ne reći “Što je nema“, nakon što se primijeti da ovo izdanje ne sadrži originalnu snimku na ‘našem’ jeziku “Što te nema”. U biti, kompilacija sadrži dvije snimke “Što te nema”: na japanskom plus koncertnu snimku iz Banskog Dvora u Banja Luci. Zatim, iako DVD sadrži ovjekovječenje dojmljivog Jadrankinog koncerta izvedenog uz glazbenu pratnju Jadranke na gitari, sazu i ‘usnjaku’ te dvije japanske glazbenice koje su svirale glazbala po imenu satsuma biwa i koto, informacije o izvedenim pjesmama su šture.
Kod koncertnog DVD-a pažnju plijeni medley “Kaleš bre Anđo/Makedonsko devojče” (potonja nije naznačena u popratnoj knjižici) sa sjajno realiziranim vokalima koje sugeriraju da se Stojaković ipak najbolje snalazila u glazbenoj ostavštini nekadašnje Jugoslavije. Pjesme iz japanske faze su interesantne, ambijentalne i ‘teže’, po svom emocionalnom kodu drugačije u odnosu na “Ima neka tajna veza”, “Sve smo mogli mi”, “Što te nema” i “Bentbašu”. Interakcija publike i Jadranke na DVD-u može se opisati po onoj staroj ‘svijet i dom’: dok kozmopolitska Jadranka svira ‘neke čudne’ instrumente, publika je gleda sa strahopoštovanjem koje, tako je bar interpretirao mozak autora ovog teksta, čak prelazi u šok i ogromno iznenađenje.
Uz bolju finalnu obradu ovog izdanja, izostavljanje pokoje snimke iz kasnije faze, te uključenje studijske “Što te nema” moglo bi se reći da se radi o neizostavnom glazbenom dokumentu popularne glazbe Bosne i Hercegovine. Ovako, ovo je i dalje izdanje s esencijalnom muzikom, jedino što će se za cjelokupne informacije slušatelj morati malo više pomučiti.