Hibridni heroji bez jasne svrhe

Gym Class Heroes je hip-hop kvartet iz New Yorka koji je vrhunac svoje kreativnosti i slave dosegao 2006. godine. Da je tako dokazuje ovaj, prije svega bezidejan i dosadan, album “The Quilt“.

Bend je osnovan 1997. godine i od tada djeluje u istom sastavu. Jedan je to od rijetkih hip-hop bendova koji svira i koristi prave instrumente, što ih po zvuku razlikuje od mnogih sličnih bendova.

Gym Class Heroes imaju i žestinu i konkretnost što bitno pojačava doživljaj i sveukupni dojam benda. Tu svoju prednost iskoristili su na najbolji način, a njihova smjelost i umijeće da ispremiješaju sve moguće glazbene žanrove u jednoj pjesmi, stvorilo je od njih jedno ‘hibridno čudovište’ koje je teško svrstati u određene glazbene okvire.

2006. godine objavili su, zasad, svoj najbolji album “As Cruel As School Children” s kojeg je skinut i hit-singl “Cupid’s Chokehold” koji i dan danas vlada radijskim eterom. Jedna je to od onih pjesama koje vas na prvo slušanje oduševe, da bi vas nakon učestalog emitiranja na radio postajama počela totalno izluđivati pa je jednostavno zamrzite.

U glazbenom svijetu taj se pojam naziva James Blunt sindromom. Postojanje takvog hit-singla možda i nije najbolja stvar za prosječnog slušatelja radijskih postaja, ali za bend kakav je Gym Class Heroes, to je bilo i više nego odlično.

Snimili su vrlo dobar album, izbacili hit-singl i sav uložen trud i neupitan talent višestruko se isplatio pa se sve savršeno posložilo da krenu u novu i kreativniju budućnost. To se, nažalost, nije dogodilo.

Nakon takvog uspona, svi su očekivali vrhunac ili barem daljnji razvoj, no dogodilo se upravo suprotno. Njihov četvrti album, “The Quilt”, nije donio ništa novo, štoviše, to je njihov najlošiji uradak kojim su se stopili sa svim ostalim sličnim hip-hop teen bendovima, od kojih su do sada pozitivno odstupali.

Album još ima i dobar start, u veselom funky ritmu s “Gulity As Charged” i aktualno zabavnom “Drnk Txt Rmeo” koja govori o svim blagodatima današnje ljudske komunikacije. “Peace Sing/Index Down” dinamična je i uobičajena hip-hoperski nabrijana pjesma u kojoj gostuje Busta Rhymes.

Mnogima odlična “Like Father, Like Son” meni je totalno razočarenje s jednim od najinfantilnijih tekstova koje sam ikada čuo. “Blinded By The Sun” otvara seriju lošijih i dosadnijih pjesama među kojima jedino odudara “Live A Little“- najsvjetlija točka na albumu koji pada u hip-hop klišeje i jednoličnost.

Pravi primjeri toga su pjesme “Don’t Tell Me It’s Over” i sedmominutna “Live Forever” koje su r’n’b mainstream. Solidne, komercijalne i poput jaja jajetu slične svim drugim r’n’b pjesmama.

“Kissin’ Ears” pjesma je koja uopće nije za ljudske uši, dok sveukupan dosadan dojam na kraju ipak malo popravlja “No Place To Run“.

Gym Class Heroes su se, izgleda, kreativno ispraznili prethodnim albumom, tako da su nam na ovom ponudili samo mrvice onoga što zapravo mogu.

Potencijalno je to vrlo solidan bend koji bi ipak trebao stati na trenutak i razmisliti o svom daljnjem razvoju jer albumom poput ovog ne postižu ništa. U nadi da im je ovo ipak bio samo loš trenutak, očekujem njihove buduće (nadam se) bolje albume.