HGM Jazzorkestar Zagreb

    1292

    HGM Jazzorkestar Zagreb

    HGM Plays The Beatles

    Datum izdanja: 11.11.2009.

    Izdavač: Aquarius Records

    Žanr: Jazz, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Hey Jude
    2. A Hard days Night
    3. Can’t Buy Me Love
    4. Norwegian Wood
    5. Here, there and Everywhere
    6. Day Tripper
    7. Elanor Rigby
    8. Michelle
    9. Ticket to Ride

    The Beatlesi su glazbeni fenomen, fenomen koji zahtjeva duboki naklon i godine i godine analiziranja zašto su četvorica dječaka postala najvećim bendom svoga vijeka.

    No, ono što je sada važnije jest da je ta četvorka utjecala na glazbeno stvaralaštvo koje će se odvijati i davno nakon što će svi oni i svi mi umrijeti. Tribute albumi, dakle, nikoga ne začuđuju; zapravo, već samom dojavom o tome kako ‘gle, imamo album u kojem prepjevavamo Bitlse’ u mene možete uvući najdublje emocije dosade i mentalne nespektakularnosti. Ovoga puta me dosađuju domaći dečki i cure, HGM Jazzorkestar Zagreb, koji su se odlučili na jedan big-bandovski pristup.

    Sama ideja nije loša – moramo odmah zaključiti; ali da bi ova recenzija dobila barem malo objektivnosti moramo ovaj album promatrati s tri gledišta: mojega, naravno – onda uzmimo gledište jednog ljubitelja big-band glazbe i kut gledišta jednog slušatelja koji je zaluđen The Beatlesima.

    Pa hajde, moja perspektiva: ovo je zaista loš album, ne toliko glazbeno loš koliko mentalno dosadan. Inače i nisam baš ignorantan naspram big-band glazbe jer volim poslati Sinatru i Ankine kasnije kreacije – no većinom zbog tekstova koji su zaista oslonac same strukture jedne regularne Sinatrine pjesme u kojoj je glazba samo popratna pojava (dobro, osim možda hitova tipa “New York, New York”; ali u jednako dobrim, ako ne i boljim, pjesmama kao što su “I Get Along Without You Very Well” je glazba sasvim zaboravljiva).

    Muziku podržava

    Ovaj album je instrumentalan, tako da za mene sve pada u vodu pogotovo zato što znam kako lijepe tekstove imaju pjesme ovdje obrađene, primjera radi “Hey Jude“, kojoj bi možda čak i samo recitiranje teksta donijelo barem malo kvalitete. Jedino što mi se na ovom izdanju pomalo dopada je kraj pjesme “A Hard Days Night” u kojoj je melodija jako dobro trubački obrađena, no i to je sasvim sigurno samo nuspojava mojeg afiniteta naspram Bregovićevom trubačkom orkestru.

    Perspektiva ljubitelja big-band muzike: poslušao sam ovaj album dva puta, i nije loš; aranžman je dobar, možda je malo predug. Ideja također nije loša, ali ništa spektakularno. Prosječno jazz ostvarenje.

    Perspektiva fana The Beatlesa: nisam niti poslušao uvodnu “Hey Jude” jer je grozna i preduuuuuuuuuuuuuuuga.

    Za sam kraj, ljudima koji su radili ovo bih preporučio da pogledaju Paul Ankinu preradu pjesme “Wonderwall” i vide koliko se zaista dobroga može napraviti sa pop pjesmom i big-band orkestrom.

    Tekst: Antonio Karlović

    Muziku podržava