Heeeey Bo Diddley!!!!

    1358

    Bo Diddley

    The Story Of Bo Diddley (The Very Best Of)

    Datum izdanja: 13.03.2006.

    Izdavač: Chess / Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Mumblin’ Guitar
    2. Bo Diddley
    3. I’m A Man
    4. Diddy Wah Diddy
    5. Pretty Thing
    6. Bring It To Jerome
    7. Diddley Daddy
    8. Who Do You Love
    9. I’m Bad
    10. Cops And Robbers
    11. Walkin’ And Talkin’
    12. Say Man
    13. Shut Up Woman
    14. Hush Your Mouth
    15. You Can’t Judge A Book By It’s Cover
    16. Story Of Bo Diddley
    17. Crackin’ Up
    18. Craw Dad
    19. She’s Fine She’s Mine
    20. Bo’s A Lumberjack
    21. We’re Gonna Get Married
    22. Don’t Let It Go
    23. Greatest Lover In The World
    24. Hey Good Lookin’
    25. 500% More Man
    26. I’ve Had It Hard
    1. Hey Bo Diddley
    2. Mona (I Need You Baby)
    3. Here Tis
    4. Down Home Special
    5. I’m Looking For A Woman
    6. Before You Accuse Me
    7. Road Runner
    8. Bo Diddley Is Loose
    9. Cadillac
    10. Oh Yea
    11. Who May Your Lover Be
    12. You All Green
    13. Pills
    14. Bo Diddley’s A Gun Slinger
    15. I Can Tell
    16. Run Diddley Daddy
    17. Hong Kong Mississippi
    18. Dearest Darling
    19. Willie And Lillie
    20. I Know (I’m Alright)
    21. You Don’t Love Me (You Don’t Care)
    22. Ride On Josephine
    23. Say Boss Man
    24. Mr. Krushcev
    25. Ooh Baby
    26. Elephant Man
    27. Bo’s Bounce

    Uz Chucka Berryja, drugo ime izdavačke kuće Chess bio je Bo “The Originator” Diddley, čovjek koji je najviše zaslužan za transformaciju rock glazbe iz bluesa utjecavši pritom na mnoge nadolazeće glazbenike. Kompilacija “The Story Of Bo Diddley“, naslovljena po istoimenom hitu The Animalsa, fantastično je približavanje glazbi izvođača koji je patentirao tako često imitirani ‘Bo Diddley beat’, za kojeg njegov tvorac kaže kako ga je ‘otkrio’ pokušavajući svirati “The Green Green Grass Of Home”.

    Lou Reed rekao je jednom: “Jedan akord je dovoljan, dva su previše, tri su jazz”. I upravo je to maksima koja najbolje opisuje glazbu Bo Diddleyja: njegove pjesme nemaju izmjene akorada, glazbenici sviraju jedan te isti akord kroz cijelu pjesmu (posebno valja izdvojiti Jeromea Greena na maracasima, prvog sideshow glazbenika u povijesti), a uzbuđenje se stvara i održava čistim ritmom. Da parafraziram Jerryja Lee Lewisa: “Bo Diddley postao bi preopasan da ikad odluči izaći iz E-dura.”

    Ritam je ono što vas pokreće na cupkanje, pa čak i na ples slušajući Bo Diddleyja, jer taj ritam kao da dolazi iz afričkih plemena kojima ste dali električnu gitaru u ruke. Bo Diddley sam je rekao da gitaru svira kao da svira bubnjeve. Ne znači to da udara ili lupa po njoj, već stvara takva ritmička rješenja – od bluesa, popa, rocka, balada – koja će kasnije iskorištavati mnogi drugi glazbenici, počevši od klasika “I Want Candy” The Strangelovesa, do “Desire” grupe U2.

    Diddleyjeva “Mona” često je obrađivana od strane The Rolling Stonesa, no oni su ju zvali “I Need You Baby”, a “I’m A Man” (s jednim od najboljih tekstova ikad napisanih) poslužila je kao osnova za pjesmu “Mannish Boy” Muddyja Watersa; njoj je slična i “I’m Bad” (s genijalnim “I can eat nails, honey /And drink gun powder too”).

    Muziku podržava

    Iz Diddleyjeve riznice posuđivali su The Yarbirds (obradili “Here Tis”), The Animals, Buddy Holly, Guns N’ Roses (i njihova “Mr. Brownstone”), Manfred Mann, Bruce Springsteen (za svoju pjesmu “She’s The One”), Elvis Presley, ZZ Top (obradili “Who Do You Love?“), a inovativna gitaristička rješenja – poslušajte samo “Mumblin’ Guitar” – inspirirala su gitariste ’60-tih godina prošlog stoljeća, između ostalih i Jimija Hendrixa.

    Bo Diddley ima jednu simpatičnu dozu samodopadnosti, većina pjesama govori o njemu (“Bo Diddley“, “Hey Bo Diddley“, “Bo Diddley Is Loose“…), no on o sebi pjeva u trećem licu, šeta s jaknom na kojoj je velikim šljokičastim slovima izvezeno njegovo ime, a da ne spominjemo aerodromske susrete s fanovima gdje nepobitno znate kome pripada određena prtljaga…

    Nebitno za čovjeka koji je postavio smjernice rock ‘n’ rollu, R&B glazbi, pa čak i rapu (“Say Man” bila je prva pjesma gdje si Bo i Jerome međusobno dobacuju uvrede, a što bijela Amerika nikad prije nije imala priliku za čuti.)

    Istina, Diddley nikad nije imao hitove, nikad nije bio među najprodavanijim izvođačima svog vremena, ali kao što jedna njegova pjesma kaže “You Can’t Judge A Book By It’s Cover“. Uistinu ne možete procjenjivati glazbenika prema uspjehu na ljestvici, jer Bo Diddley poklonio je svijetu puno više od bilo kojih najboljih ranih rock izvođača.

    A onog trenutka kad prvi put čujete ‘bomp, ba-bomp-bomp, bomp-bomp’ ritam njegove prepoznatljive pravokutne Gretsch gitare (s druge strane jedne od najružnijih gitara svih vremena), moćan ritam prostrujit će vam tijelom tjerajući ga na ples. I neće proći dugo prije nego ćete, na sveopće čuđenje ukućana, skupa s Diddleyjem glasno povikati “Heeeey Bo Diddley!!!!

    Muziku podržava