Havaji negdje preko duge…

Kada općenito pokušate prizvati kakvo havajsko ime, nevezano nužno za glazbu ili kakvu drugu razinu, svakako ćete se odmah prisjetiti (i vjerojatno samo) imena Israela Kamakawiwa’olea – iznimno korpulentnog muškarca anđeoskog glasa čija je nova posthumna kompilacija “Somewhere Over The Rainbow” donijela novi presjek starih uspješnica.

Israel “IZ” Ka’ano’i Kamakawiwo’ole debitirao je 1990. eklektičnim albumom “Ka ‘Ano’I” čije su inspiracije sezale od jazza i bluesa Phila Phillipsa, countrya Cindy Walker, soula The Jackson 5, odnosno klasika “What A Wonderful World” Louisa Armstronga – pjesme koja će obilježiti kratkotrajnu karijeru ovog glazbenika i aktivista za prava Havajaca. Do 1997., kada je umro od posljedica pretilosti, autor je objavio tek četiri studijska albuma.Slični su uzori i prepjevi dominirali nasljednikom prvijenca “Facing Future” koji je Kamakawiwo’oleu osigurao probitak na međunarodnoj, točnije sjevernoameričkoj glazbenoj sceni upravo zahvaljujući ponovnom uvrštavanju potonje pjesme, kao i “Somewhere Over The Rainbow” koju je Judy Garland otpjevala u “Čarobnjaku iz Oza” davne ratne 1939.

No, interpretacija ovog Havajca učinit će ju dijelom kulturne svijesti i s najpoznatijim singlom Louisa Armostronga naći će se u desecima uspješnih igranih filmova, kao i reklamama zbog svog terapeutskog i umirujućeg učinka na slušatelja postignutom vokalom i ukulelama pjevača.

Ukulele su instrument od kojeg se nije odvajao ni u jednoj pjesmi svoje karijere, bez obzira na žanrovsku orijentaciju, iako ni u tom slučaju nije bilo prevelikih odstupanja jer se autorov opus svodi na umirujuću fuziju havajskoga folka, te bluesa i jazza s blagim primjesama countrya. Dakako, ovi američki glazbeni žanrovi karakteristični su za anglofoni dio opusa, dok se havajski fokusira na folk i pritom se, ponavljamo, služi samo svojim četverožičanim instrumentom kojim postiže onaj poznati klišeizirani i komercijalizirani zvuk Havaja.

Kako havajski opus, izvučen ponajviše s trećeg albuma “E Ala E” prevaguje na najnovijoj kompilaciji, bez prevelikih žanrovskih odstupanja i sličnim vokalno-instrumentalnim dionicama posrće u monotoniju zbog čega dobiva kvalitetu pozadinske glazbe koju bismo slušali uz kakvo ljetno štivo ili ispijanje osvježavajućih pića s ekipom na verandi.

Iako se doista radi o izboru najboljih pjesama osmogodišnje glazbene karijere Israela Kamakawiwo’olea, “Somwehere Over The Rainbow” tipično je posthumno reizdanje i kompilacija bez prevelike svježine uz očekivanu kompoziciju kakvu smo već čuli.

Naposljetku, možda je pomalo neočekivano da se poznati medley prve i posljednje pjesme (“Somewhere Over The Rainbow”/”What A Wonderful World”) snažnog emotivnog naboja, ali i snažnijeg utjecaja na slušatelja nije pronašao na ovoj kompilaciji.