Hardcore za široke mase

Iznenađujuće je kada Fat Wreck napravi pomak od standarda kojeg inače objavljuju. Maksimalno kalifornija punk izdavač, rijetko kad se usudi krenuti u nešto brutalnije vode. Dosad je nažešće što su se usudili izdati su melodični punk hardcore bendovi Rise Against i Strike Anywhere. Western Addiction je ipak nešto posebnije i interesantnije od većine Fat Wreck bendova. Ako radi ničeg drugog, onda radi (napokon) novog stila.

Doduše, ne radi se baš o novom stilu. Koliko god to jest novitet za ekipu iz izdavačke kuće, hardcore s početka osamdesetih stvarno nije nešto novo, pogotovo u zadnje vrijeme kada sve više bendova nastaje prateći taj stil. U svakom slučaju, najplodnija i najbolja era hardcore punka, ostavila je očiglednog traga i na momke iz Western Addictiona koji su na temeljima te muzike osmislili svoj stil.

Na institucijama poput Black Flaga (kojima su i posvetili jednu od pjesama), Circle Jerksa ili Minor Threata, Western Addiction baziraju svoju muziku, no evidentne su i primjese, ajmo reći, modernog hardcorea. U svakom slučaju nešto što vas s nostalgijom vraća u prošlost, ali da nema tih nu-breed izleta u prazno, sve bi bilo još simpatičnije.

Album traje klasičnih dvadesetak minuta i nudi dvanaest sličnih stvari kako to već biva kod old skul izdanja. Oni će vam se ili dopasti ili ne, jer ako ste pristalica vrištajućih vokala, pa gang vokala, oštrih bass linija i frenetičnih melodija gitare, možda će vam ipak zasmetati što se iza njih na kraju ipak krije melodični punk izdavač koji se naravno bazira na okretanju para. Oni time ispadaju licemjerni, jer kroz cijeli album potiču nešto…

Hm… nešto je prava riječ. Kroz album izražavaju netrepeljivost prema svijetu, sve je u stilu ‘everything sucks’, no teško je zapravo odrediti što. Cijelo vrijeme se poziva na nešto kako je prije bilo bolje, ali nikako da se jasno izjasni što. Ortodoksni punkeri ipak znaju šti ih smeta, protiv toga govore i sve je jasno. Western Addiction nisu baš previše sigurni u svoje stavove. Kako bi i bili kad ih sama etiketa inkriminira?

Sve u svemu, ovo je jedan solidan album koji nas muzički vraća u onaj fantastičan hardcore davnih dana, no lirički prilično promašen. Izvanredan album za staviti u pozadinu dok se vozite autom, samo pazite…

Ukoliko ste vozite kroz gužvu oko 16h, zapamtite da će se odvrtiti barem tri puta. Ipak traje svega 20 minuta. No, radi se o sasvih solidnih dvadeset minuta. Ako ništa drugo, barem se Fat Wreck maknuo s mrtve točke pop punka i kalifornijskih nemaštovitosti.