Happyness: Dobar album za ‘veselje’

Happyness je londonski trio koji više podsjeća na mnoge američke bendove, nego na britanske. Možda im je to dobra fora za uspjeh.

Britanski ih mediji pumpaju od prvijenca, a “Write In” im je drugi album u karijeri. Zvukovno imaju jednu sanjivu notu optočenu raznim tonovima američkog indieja počevši od R.E.M. pa do The Shinsa. Takvom prpošnom i zaraznom glazbom lako mogu zavesti svakog slušatelja.

Uvodna “Falling Down” ima poprilično dug uvod u kojem se osnovna tema razvija sve dok vokal ne uleti i skladba ne ode u klasičnije indie forme. Pjesma je predivna i u nju ćete se zaljubiti. Već druga skladba “The Reel Starts Again (Man As Ostrich)” prikazuje ih u nešto drugačijem svjetlu, iako je i ona obogaćena bitlsovskom psihodelijom.

S “Anytime” ulijeću u teritorij The Shinsa i razvale ih kao male bebe, “Through Windows” je klavirska balada, a kako se krećemo prema kraju albuma dobivamo pjesme koje su dosta ujednačene, ali ipak svaka ima neki svoj detalj po kojem se ističe pa je jasno da nije rađeno po metodi ‘pronađi melodiju i recikliraj je unedogled’.

Happyness, kao što i samo ime kaže, bend je koji će u vama pobuditi veselje. Njihov sanjivi pop zvuk nije toliko uspavljujući kao kod trenutno najhajpanijeg i najdosadnijeg benda Cigarettes After Sex, već je mnogo dorađeniji, upečatljiviji, zanimljiviji – jednom rječju bolji. Naravno, neke pjesme odskližu malo previše, poput ranije spomenute “Through Windows”, ali kad pogledamo album u cjelini, to nije ništa prestrašno za ukupan dojam.

“Write In” je dobar album, a Happyness je bend na kojeg treba obratiti pažnju. Baš me zanima kako će se dalje razvijati jer lirički lijepo znaju pogoditi poantu, dok s vremenom glazbeni dio odlazi u neku prosječnost – treba vidjeti koja strana će prevladati. Zasad je sve tu negdje, dovoljno dobro i zanimljivo.