HammerFall se polako vraća

Tri godine su prošle od ‘nestanka’ Hectora i nesretnog studijskog albuma “Infected” švedskog HammerFalla. Karijera ovih veterana heavy i power metala zaista je raznolika, obilježena i usponima i padovima.

Nakon što su od osnivanja benda 1993. godine do kraja devedesetih godina de-facto rehabilitirali heavy i power metal, te stekli naklonost fanova svojim prvim, ujedno i najboljim izdanjima, sredinom novog desetljeća uslijedile su povremene trzavice i padovi.

“(r)Evolution” je deveti studijski album, a donosi nam natrag i Hectora i ponešto osvježene pjesme. Dakako, “(r)Evolution” ne dolazi blizu najboljim, ranim izdanjima Hammerfalla kao što su bili “Glory To The Brave” i “Legacy Of Kings”, a možda i “Renegade”. Silazna putanja u kvaliteti HammerFallove glazbe počela je neko vrijeme nakon najboljih izdanja, a u svojoj najgoroj fazi iznjedrila je najlošije uratke, nešto lošiji “No Sacrifice, No Victory” koji je ipak imao nekoliko komada dobrih pjesama, te daleko najlošiji, prethodni “Infected”. Potom je HammerFall najavio ‘kreativnu pauzu’ koja je uslijedila nakon “Infecteda”, a ujedno i nakon petnaest godina otkako je izašao kultni “Glory To The Brave”. Na kreativnoj pauzi svoje fanove su razveselili live DVD izdanjem “Gates Of Dalhalla”, a u 2014. godini najavljen je povratak HammerFalla jačeg no ikada, uz odmorne i osvježene članove benda, a pjesme još sirovije i energičnije.

Novi album je ponovno producirao Fredrik Nordström, koji je producirao i najvažnija izdanja HammerFalla, spomenute “Glory To The Brave” i “Legacy Of Kings”, tako da se barem u tom segmentu novo izdanje približilo starijim. Naslovnicu je, kao u dobrim vremenima, kreirao umjetnik Andreas Marschall, ujedno i ‘otac’ maskote Hectora.

Doista, “r(Evolution)” pruža nekoliko jako dobrih pjesama koje podsjećaju na stare i slavne dane, pjesme sadrže još uvijek jako dobre riffove i solaže gitarista Oscara Dronjaka i Pontusa Norgrena. Ista je situacija i s Joachimovim vokalima, još uvijek kristalno čisti, visoki, ujedno i mekani, nakon dugo slušanja možda i premekani, sa željom da malo ‘presjeku’ melodičnost ponekom agresivnošću.

“Hector’s Hymn” je prva pjesma na redu i dostojan je uvod u kompletan album, komponirajući borbenost, pjevnost i melodičnost, najavljujući konačno povratak Hectora. Iako klišejna, “Live Life Loud” je jedna od pjesama borbene tematike koja također pruža elemente muzike u kojima se može uživati, kao i u baladi mračnog i atmosferičnog imena “Winter Is Coming”, koja pak ne nudi istu dozu mračne atmosfere iz imena, već blage power baladne tonove nostalgničnih nota.

A sami klišeji mogu se naći u “Evil Incarnate” i dijelom u naslovnoj “r(E)volution”. Jedna od boljih na albumu, uz “Hector’s Hymn” je “We Won’t Back Down“, koja ponovno priziva neke starije dane benda, kao i još jedna borbena, “Origins“, a album zatvara ultra brza, energična “Wildfire“, s melodičnim, ali pomalo čudnim refrenskim dijelom.
Novi produkt HammerFalla nije ni revolucija ni evolucija, jednostavno je nastavak onog što bi bilo bolje da se dogodilo i prije nekoliko godina.

Ovako smo dobili natrag barem jedan dio HammerFalla kojeg volimo, s jednostavnim, ali dobrim pjesmama. S obzirom na prethodna izdanja, s “(r)Evolution” se može biti zadovoljan, a to je bitno sve dok je kreativni put HammerFalla ide uzbrdo, a ne da bude u slobodnom padu kao donedavno.