Hamilton Leithauser: Obiteljski moderni retro album

Tamo nekad davno, davno, u eri ‘malih the bendova’ na početku milenija, pojavio se neki bend (pomalo glupog imena) The Walkmen koji je oduševio (ponajprije) sa svojim hit singlom “The Rats”, za koju i danas tvrdim da je jedna od najbolji skladbi tog perioda. 2014.je  bend otišao na dugogodišnji odmor, a od tada frontmen svira pod svojim imenom. Istina, ponekad pozove u pomoć ljude poput Rostama (ex-Vampire Weekend) ili prijatelja iz matičnog benda Paula Maroona, ali ovo je potpuno nova priča Hamiltona Leithausera.

Četvrti po redu album mu se zove “The Loves of Your Life” i upravo sam naslov mnogo toga otkriva. Hamilton Leithauser je očito i više nego zadovoljan sa svojim životom, uživa u njemu, pa ga je opisao u novih 11 skladbi koje djeluju vrlo opušteno i, prije svega, zabavno. Koliko sam uspio pohvatati, radio je sve sam, pa time je uspjeh još značajniji.

I dok su mi albumi The Walkmena često znali dosta varirati u kvaliteti, posebno nakon tog početnog hypea, nešto slično sam doživljavao i sa samostalnim albumima samog Hamiltona. Uvijek sam smatrao da čovjek može složiti odličnu pjesmu, ali isto tako mi je djelovalo kao da mnogim pjesmama nedostaje završni začin, pa da bi eksplodirale na pravi način. To govorim iz razloga jer je ovdje sve sjelo baš kako treba.

Atmosfera pjesama je zavodljiva i šarmantna, neki lagani indie pop rock koji je prebačen možda i pedesetak godina unatrag. Moderni retro! Utjecaji su jasni i osjete se od rane pop glazbe, pa sve do novijih dana (npr. ispovjedna nota Springsteena), sve je složeno kulerski, ništa nije prenapadno, već taman da se duboko uvali u fotelju i jednostavno uživa u zaljubljive tekstove.

Simpatično je vidjeti kako je ovom zgodom zaposlio cijelu obitelj da mu pomogne pri stvaranju albuma. OK, njihova uloga nije prevelika, ali lijepo je čuti da su mu žena i djeca otpjevali prateće vokale u pjesmama, a na polovici albuma pjeva čak i teta iz vrtića njihove najmlađe djece. Ne sjećam se da je netko okupio takvu ekipu za snimanje albuma…

Uvodnu “The Garbage Man” bih čak i mogao opisati kao neku usporenu pjesmu The Walkmena, dok je već sljedeća “Isabella” čisti šlager iz ’70-ih koji govori o dotičnoj dami koja uživa u životu (vjerojatno baš kao i sam Hamilton). S druge strane, “Here They Come” je skroz mračnija, sve do refrena koji počne bliještiti nekom aurom koju su imali Travis u najboljim danima. “Cross-Sound Ferry (Walk-on Ticket)” je priča o strancu kojeg je upoznao na brodu…

I tako sve ide dalje, lijepo, melodično, te se ta neka pozitiva osjeća kroz većinu pjesama do kraja, pa mi djeluje kao da si je Hamilton sve posložio i jednostavno napravio album po svojem guštu, bez da se ikome pokušava uvlačiti u guzicu i tražiti svojevrsne potvrde jel’ to na kraju nešto vrijedi ili ne. Upravo ta opuštenost, kako u glazbi, tako i u tekstovima jest ono što nosi cijelo izdanje i oduševljava, kako na prvo, tako i na svako naredno slušanje.

Ako čovjek svakim danom nauči nešto novo, tada bi tom logikom svako izdanje glazbenika trebalo biti bolje i upečatljivije, ako ništa drugo, barem drugačije. Po mojem mišljenju, to sve jest objedinjeno u “The Loves of Your Life”.