Hallelujah, novi Leonard Cohen

Legendarni kanadski kantautor u 2008. se vratio na koncertne pozornice, a “Live In London” snimka je njegova koncerta održanog u 02 Areni 17. srpnja. Na dvostrukom disku donosi 26 uživo izvedenih pjesama te odlično izbalansiran live-presjek njegove bogate pjesmarice koja unatoč godinama neizvođenja nije zaboravljena.

“Da, trebao sam nastaviti nastupati. Tako bi se i same pjesme mogle razvijati. Sve mi se više sviđa ideja da opet krenem na turneju. Sve mi se više sviđa – dok pijemo!” svojstven je citat Leonarda Cohena iz dokumentarca “I’m Your Man” iz 2006. godine u kojem su se brojni glazbenici okupili da odaju počast jednoj od najposebnijih pojava na glazbenoj sceni sedamdesetih. Srećom, to nije bio samo citat, već i ideja koju je – djelomice potaknut i financijskim poteškoćama – realizirao u 2008.

Ako ne računamo album Anjani, Cohenove štićenice, Cohen glazbeno izdanje nije izbacio od davnog, slabašnog albuma “Dear Heather” iz 2004. Glazbenik, koji se u svom životu borio s maničnom depresijom i bio član zen-budističkog samostana i koji je svojom početnom glazbenom trilogijom “Songs Of Leonard Cohen”, “Songs Of Love And Hate” i “Songs From A Room” izgradio kultni status, nastupao nije više od četrnaest godina.

U iščekivanju njegova novog albuma, obožavateljima je ponuđen “Live In London”, najbolja Cohenova koncertna snimka dosad. Naime, prosječni live albumi “Field Commander Cohen: Tour Of 1979” i “Live Cohen” iz 1973. ne mogu se mjeriti s recentnim izdanjem koje na dva diska donosi presjek njegove best-of live pjesmarice.

No, to bi ujedno mogla biti i prednost i mana, jer “Live In London” funkcionira kao kompilacija njegovih najvećih hitova (s izuzetkom pjesama “The Gypsy’s Wife” i “I Tried To Leave You”) pretočenih u live izdanje.

Od početne “Dance Me To The End Of Love“- pjesme koja je i inače bila najpoznatija i sveprisutna u live izvedbi i koja je kao takva mnogo bolja od svoje studijske snimke – preko legendarne “Suzanne” pa do recentnijih “In My Secret Life” i “Boogie Street” set lista je sastavljena profesionalno, ali također i pomalo ziheraški. To će prvenstveno primijetiti oni koji su samog Cohena imali prilike vidjeti na posljednjem dijelu njegove turneje. Čak su i recitali i izjave između pjesama iste, a od jednog Cohena se očekivalo sve, samo ne repetitivnost.

Ipak, izvedene pjesme su izvedene besprijekorno. Od izvrsnog pratećeg sastava (u kojem pjevaju, primjerice, i Cohenova dugogodišnja suradnica Sharon Robinson kao i odlične The Webb Sisters te sviraju maestralni Javier Mas i Bob Metzger), preko savršene produkcije i do samog Lea Cohena, čiji se glas produbio, ali još uvijek zadržao onu istu ekspresivnost i karizmu koja ne blijedi.

Njegov gitaristički fingerstyle, kojim je prilično vješto baratao u vrijeme svojih početaka, je u potpunosti nestao, ali i njegovo današnje gitarističko sviranje i amatersko prebiranje po klavijaturama zadržava određen šarm i zrelost. Njegova skromnost na pozornici i neprestano predstavljanje članova pratećeg sastava kao da govori da je on samo jedan čimbenik u njihovoj izvedbi te da su izvedene pjesme ustvari kolektivan čin.

Album može poslužiti kao vrlo dobra kompenzacija svima koji ga nisu imali priliku vidjeti uživo i kao solidan materijal za upotpunjavanje vremena do izlaska njegova novog studijskog albuma. Ali zasigurno, “Live In London” trajan je spomenik kako glazbenik u svojoj 73. godini može zvučati i kao vodič kako starjeti sa stilom.

Na set listi ove ljetne londonske večeri našle su se i pjesma “Anthem” (za koju je jedna žrtva lavine tvrdila da mu je spasila život), legendarna “Tower Of Song” koju je i sam The Edge nazvao remek-djelom, a u srpnju 2008. u zagrebačkom kazalištu &TD dobila je i svoju kazališnu izvedbu, bezbroj puta i od bezbroj glazbenika prepjevana “Hallelujah” te lagana “Sisters Of Mercy” (po kojoj je istoimena grupa i nazvana).

Naime, zato što gotovo svaka Cohenova pjesma iza sebe nosi sličnu priču, bespredmetno je diskutirati o važnosti i utjecaju ovog velikog umjetnika, kao što je beskorisno kritizirati njegovu set listu i njegov novi live album. Cohena jednostavno treba slušati, jer glazbenik koji ‘nije sam odabrao da bude rođen sa darom zlatnog glasa’ još uvijek – iako sa starim pjesmama – ima mnogo toga novog za kazati.