Haiku Garden: Nastavak briljantnog glazbenog štiva

Moram priznati da sam si preko ljeta uzeo duži godišnji odmor od pisanja, pa sam zato i ovaj album smetnuo s uma. Zašto je tome tako, ne bih znao podrobnije objasniti, posebno jer Haiku Garden smatram jednim od najboljih slovenskih bendova danas, a recenzije prošlih izdanja “Waver” i “Where If Not Now“ dodatno tome idu u prilog.

Da u startu ne ostane mnogo tog visjeti u zraku, odmah ću riješiti i najveću ‘enigmu’ svake recenzije, iako je ona jasno vidljiva gornjih ocjena. Haiku Garden su ponovo zakucali jedan moćni album koji zasigurno treba privući pažnju svakog koji imalo prati što se događa na regionalnoj sceni.

Baza njihove glazbe je i dalje ostala ista, to je prije svega shoegaze, indie rock i psihodelija, pa sad već možemo reći da su postali doktori znanosti za taj zvuk koji žele prenijeti publici. Dobro je da su ga dodatno nadogradili, da ne zvuče isto kao na prošlim izdanjima, jer ovako “Loose Contacts / Tense Present” zvuči vrlo moderno, kao neka slovenska verzija Tame Impale sa štihom alpskog tripa. Istini za volju, taj trip se najviše osjeća u live nastupima (gledao sam ih nedavno u Kamniku), ali to je već neka druga priča.

Iako vremenski traje solidne 43 minute, album čine svega 8 pjesama i jedan intro. U današnje vrijeme, to je sasvim normalna pojava, pa već barem desetljeće ne trebamo trubiti o staroj paradigmi da album treba imati barem deset pjesama…Ta računica nam govori da u prosjeku pjesme traju barem pet minuta, što bendu daje mnogo opcija za instrumentalnu igru prilikom stvaranja melodija. Vokali su opet na engleskom (što je opet manje bitno za ovu priču), ali stopljeni sa sanjivim melodijama zbog čega se u dobrom dijelu čini da su oni kao dodatni instrument koji daje vilenjački štih cijelom izdanju.

Upravo te duže pjesme meni i najviše odgovaraju jer tu se vidi cjelokupno ludilo koje bend posjeduje. Na primjer, kad preslušavam “Loose Contacts”, ispočetka čujem ‘klasični’ Haiku Garden kojeg volim. Kako pjesma odmiče kraju, tako oni popizde, a ja skupa s njima, jer taj groove baš razbija sve pred sobom. Da ne otkrivam previše s albuma, samo ću reći da takvih stvari ima na pretek, te da ćete vrlo brzo ‘odfrljiti’ vaš stereo aparat na najjače, da bi što bolje doživjeli tu prekrasnu melodijsku buku. Ako nećete vi, ja sigurno jesam, pa dobro da su mi susjedi nešto starije životne dobi koji sve slabije čuju, pa mi policija još nije pokucala na vrata… Zasad…

Nije mi sve sjelo, pa ću svakako istaknuti najveći minus ovog albuma, a to je skladba “If You Think I’ve Lost My Mind”. Ona jednostavno djeluje previše obično, naspram svega ostalog, kao neki sanjivi orkestralni grunge pop kojeg su slučajno ‘odjamali’ u studiju dok su snimali album (… a možda mi je i loša jer je najkraća ‘normalna’ stvar na albumu s minutažom manjom od tri minute).

Album “Loose Contacts / Tense Present” nastavlja jednu prelijepu priču koju nam Haiku Garden već godinama nudi. Igra tiših i glasnijih dijelova posložena je do perfekcije, krautrock i elektronika su fino stopljeni sa psihodelijom i shoegazeom, pa dojam ne može biti drugačiji nego da smo dobili još jedno izvrsno djelo od ove slovenske četvorke.