Greta Van Fleet – Jesu li uspjeli pronaći vlastiti identitet?

Braća Josh, Jake i Sam Kiszka te njihov srednjoškolski prijatelj Danny Wagner su Greta Van Fleet. Teško je izdvojiti neki novi rock bend koji je u isto vrijeme stekao globalnu popularnost kod ljudi od 7 do 77 godina, ali isto tako i bio jako kritiziran kao “neoriginalna kopija velikana poput Led Zeppelina ili Rusha”.

To se posebno moglo izdvojiti dolaskom u centar pozornosti, točnije dvama EP-ima i, prema pregledima, najpopularnijoj pjesmi “Highway Tune” čiji je glavni riff, prema njihovim riječima, nastao još u osnovnoj školi. U samo nekoliko godina stigli su od sviranja po lokalnim barovima do statusa headlinera, a cjelokupni dotadašnji rad kulminirao je prvim albumom “Anthem of the Peaceful Army“. Ostalo je pitanje koliko će se bendu dati vremena da stvori nešto van sfere “onoga što smo već čuli”?

Album starta pjesmom “Heat Above” sa Samom Kiszkom na orguljama nakon čega se priključuju i ostali članovi benda, stvarajući “feel good” pjesmu, dinamičnu i uzbudljivu, a opet s prizvukom nostalgičnosti za prošlim vremenima. Nešto jači intenzitet ima “My Way, Soon” s osobno najdražim refrenom na cijelom albumu.

Nakon nešto žešćeg zvuka slijedi balada “Broken Bells” s odličnom gitarskom solo dionicom, a “Built By Nations”, osim još jednog odličnog riffa, donosi i lijep groove bubnjara Daniela Wagnera. “Age of Machine” zvučao je bolje kao singl, nego kao još jedna pjesma u nizu na albumu. Osjeća se kao da blago prigušuje prethodne. “Tears of Rain”, Stardust Chords” i “Light my Love”, iako dobre, ne drže kvalitetu ranijih, dok se “Caravel” i “The Barbarians” čine kao višak i album je mogao bez njih. Jedina konstanta kroz sve to briljantan je vokal Josha Kiszke koji ni na ovom albumu nije razočarao.

“Trip the Light Fantastic” samo je najava za gotovo devetominutnu epopeju “The Weight of Dreams”. Na pola pjesme činilo se da se bliži kraju, ali na Wagnerove bubnjeve i Joshov background vokal vraća se gitara. Slijedi čarolija. Sjajan završetak albuma.

Najstariji članovi, blizanci Josh i Jake, 23. travnja napunit će 25 godina. Većina novih bendova, posebno ako se to odnosi na glazbenike koji su tek izašli iz tinejdžerske dobi, još uvijek nose svoje uzore na rukavu, pa tako ni ovaj bend iz mjestašca Frankenmuth u Michiganu nije bio niti će biti iznimka.

Bez ikakve dvojbe “The Battle at Garden’s Gate” nudi puno širu paletu zvukova, spoj psihodeličnosti i blues rocka. Greta Van Fleet, u potrazi za vlastitim identitetom, pokazala je ambiciju da nastavi gdje je stala ranijih godina i proširi svoju bazu fanova, čak i među onima koji su ih kritizirali za ranija izdanja.

Je li u tome uspjela? Neke je potpuno oduševila, neke nije nimalo, dok sam ja malo bliže sredini s tendencijom da svakim sljedećim slušanjem ta ocjena bude i veća. Definitivno bend koji je nadmašio prvi album i kojeg se isplati pratiti u budućnosti.