Greta Van Fleet: Nova zlatna koka Jasona Floma

    783

    Greta Van Fleet

    Anthem of the Peaceful Army

    Datum izdanja: 19.10.2018.

    Izdavač: Republic Records

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Age Of Man
    2. The Cold Wind
    3. When The Curtain Falls
    4. Watching Over
    5. Lover, Leaver
    6. You’re The One
    7. The New Day
    8. Mountain Of The Sun
    9. Brave New World
    10. Anthem
    11. Lover, Leaver (Taker, Believer)

    Priča ide otprilike ovako… Ako ima ikakvih odstupanja, ona su minimalna i to je sve radi budućeg holivudskog scenarija o mladim siromašnim klincima iz mičigenske zabiti koji su osvojili Ameriku, ali i svijet.

    U malom mjesta Frankenmuth (Michigan) na sjeveru Amerike, živjeli su roditelji s troje muške djece, blizanci Josha i Jakea te nešto mlađi Sam. Njihova vinilna kolekcija rock klasika je bila ogromna, pa su dečkići nakon škole s prijateljima svakodnevno preslušavali antologiju, jer što ćeš drugo raditi u mjestu od nekih 5.000 stanovnika.

    Muziku podržava

    Tako su braća Kiszka otkrili i jedan bend koji ih se najviše dojmio, a na omotu ploče su vidjeli njihovo ime. U tom trenutku su odlučili “želimo biti poput njih, želimo biti poput Led Zeppelina, niti milimetar više, niti milimetar manje”. Tako je Josh zaključio da mora ‘skinuti’ Roberta Planta, a Jake i Sam su dobili zadatak ‘uloviti’ njihov zvuk. Nedostajao im je bubnjar, pa su na to mjesto postavili prijatelja Kylea Haucka kojeg je kasnije zamijenio Danny Wagner. A ime benda su preuzeli od jedne sugrađanke te ga samo malo preradili u Greta Van Fleet (žena se inače zove Gredna).

    Počele su svirke, u školi su postali glavne face. Malo po malo su radili pomutnju u svojem kraju, ali i šire. Sve je to došlo i do Jasona Floma, menadžera koji je ‘otkrio’ Katy Perry, Kida Rocka, Lorde i mnoge druge te je od njih napravio mega zvijezde. A taj ne griješi, pa tako nije imao namjeru pogriješiti niti u vezi mičigenskih klinaca.

    Prvi sastanak je vjerojatno bio nešto poput ovog – Josh, pjevaš poput Planta, bio bi grijeh da tako i dalje ne nastaviš. Probaj još malo bolje zaokružiti njegove fraze i to bi bilo to. Jake, blizu si Pagea, još malo poslušaj kako on svira, ako treba i ukradi pokoji rif, samo da bude moćno i masivno. Sam i Danny, samo pratite što dečki rade. Ma zapravo, Danny, nabavit ćemo ti isti bubnjarski set kakvog je i Bonham imao… Najvažnije dečki, kada ste bilo gdje u medijima, razgolitite svoja mlada tijela, tako će priča još lakše doći do mlađe publike.

    I tako je bilo. Već prvi singl koji je najavio prvi službeni EP “Black Smoke Rising”, pjesma “Highway Tune” je imala sve to što su vrlo vjerojatno dogovorili na prvom sastanku s glazbenim mogulom. Sama pjesma je, štoviše, imala i čisti rip-off Zeppelinove “The Rover”, ali nikoga više nije bilo briga, jer smo dobili nove spasitelje rocka koji zvuče identično kao i spasitelji rocka iz ’70-ih. Ako je poanta biti menadžersko potrčkalo i čista kopija određenog benda, Greta Van Fleet su uspjeli, a to dokazuje i njihova brza popularnost. U vrijeme ‘kaver’ i ‘tribjut’ bendova, to uopće ne treba čuditi.

    Nakon prošlogodišnja dva EP-a, ove godine je bio red i na prvo pravo izdanje koje su pomalo pretenciozno nazvali “Anthem of the Peaceful Army“. Album ima deset skladbi koje se od svega ranije razlikuju upravo u ničemu. Sve je i dalje to jedno te isto, samo s drugim riffovima i pjesmama. Dečki i dalje znaju koga moraju glumiti, pa čvrsto drže svoje uloge.

    Uvodna “Age of Man” pokazuje kako Josh više ne može pobjeći od Planta, ma što god uradio. Jednostavno, njegovo skidanje je postalo zaštitni znak benda. Stvar vrlo brzo ode u sigurne vode u kojima dečki vode dobro utabanim putem, kako Led Zeppelina, tako i mnogim njihovim suvremenicima, baš da ne bi ispalo da su čisti ‘kaver’ i ‘tribjut’ bend. U stihovima pokazuju da idu direktno u glavu, da ne žele biti prepametni, nego doprijeti do publike koja bi mogla popušiti nešto kao što je “Beauty lives in every soul, The more you love, the more you know”.

    Nakon nje već slijedi malo brža i zaigranija “The Cold Wind” od koje se odmah diže kosa na glavi (barem meni koji ju još imam), “When the Curtain Falls” ne odstupa previše od prethodne, sljedeća također… I tu ulazimo u taj “Highway Tune”, zvuk kojega su definirali dotičnim singlom i ne miču se previše od njega. Ovo je niz pjesama klasičnih za Gretu Van Fleet, ovo su potpuno oni. Ako ste ih zavoljeli sa spomenutim singlom, voljet ćete ih i dalje, jer tu nema pameti, već samo dobar posao menadžera iza njih koji je znao ispuniti glazbenu nišu sa zvukom koji je očito nedostajao.

    I sad je sasvim jasno zašto dolazi do tolike polarizacije kod Grete Van Fleet. Jedni tvrde da je to sve jedan veliki plagijat, produkt poznatog menadžera koji zna što radi i gura ih na način kako je progurao i sve svoje klijente. S druge strane, nekima je simpatično kako su se mali klinci probili s takvim zvukom koji nije u modi. Pa o čemu pričamo, gdje je tu originalnost i svježina? Ako želim slušati Led Zeppelin i njima srodne bendove, uzet ću njihove albume i slušati, a neću se zabavljati s nečim što nema nimalo emocije, već je puko kopiranje onoga što je bilo ‘top’ prije pedesetak godina.

    Bilo bi grijeh reći da je “Anthem of the Peaceful Army” loš album, jer da je objavljen na prijelazu iz ’60-ih u ’70-e prošlog stoljeća, vjerujem da bi mnogi dali ruku u vatru za ovaj album. Ali budimo realni, danas je 2018., od toga je prošlo pola stoljeća u kojem je glazba evoluirala, pa kad netko danas toliko vješto skine svoje idole, to je onda smiješno ili tužno, nikako ne revolucionarno i za titulu ‘spasitelja rocka’.

    Ako već imaš taj talent da možeš zvučati i pjevati kao Plant, slažem se, budi to, ali onda nemoj i sve drugo podrediti isključivo toj stvari. Plant već godinama teško vokalno postiže ono što je mogao na početku karijere, pa se vješto skriva u brojnim drugačijim izvedbama, pa Josh može vidjeti i ostatak Plantove karijere, što i kako može raditi s ovakvim odličnim vokalom. Ovako ispada kao da smo dobili još jedan bend koji bi imao odličnu turneju po zagrebačkim klubovima pod nazivom ‘tribute to…’, a paradoksalno je to da svira autorske (?!) stvari koje su ipak previše slične svojim idolima.

    Da zaključimo, ako to baš stvarno treba ili se nije dalo iščitati iz dosadašnjeg teksta,  Greta Van Fleet će sigurno imati svoje poklonike, to će biti ljudi koji i dalje vjeruju da su ‘tribjut i kaver kultura’ nešto što se treba podržati ili će im se jednostavno svidjeti mlada golišava tijela. Jasno, seks prodaje, jer ako je prodao Katy Perry, zašto ne bi i mlade momke koji dobro izgledaju. Svi drugi u ovom trenutku će i dalje hejtati bend iz gore popisanih razloga. Ja sam u toj grupi sasvim jasno, barem dok me ne razuvjere da imaju snagu odmaknuti se barem malo od tribute to Led Zeppelin statusa, jer ovako to stvarno nema smisla.

    1 Shares
    Muziku podržava