Greatest Hits bez viška informacija

Neil Young je svoju diskografsku kuću Reprise Records krajem prošle godine učinio jako sretnom – amenovao je objavljivanje izbora najvećih hitova u, kakve li blasfemije za njega, digitalnom formatu.

Fanatični zagovornik analognog preslušavanja glazbe uspio se pritom izboriti za jedan detalj – preslušavanje DVD stereo formata (bonus diska ovog izdanja), na kojem se nalaze iste pjesme kao i na samom CD-u samo ujednačenijih bas frekvencija i toplijeg miksa, prati na ekranu televizora/kompjutera slika vinilne ploče koja se na virtualnom gramofonu ‘okreće’ u realnom vremenu.

Ovim audio-vizualnim rješenjem Young je očito pokušao svesti jaz između analognog i digitalnog na minimum pružajući slušatelju iluziju uživanja u starom dobrom vinilu. U principu jednostavna dosjetka mogla bi međutim biti presudan podatak pri donošenju odluke o kupovini ovog “Greatest Hits” izdanja svim nostalgičarima za pucketanjem i šuštanjem ploče.

Zanimljiva činjenica da je kanadskom kantautoru ovo tek druga kompilacija te vrste u karijeri (prva, “Decade”, izdana je davne 1977.), prva u jednostrukom obliku! No, u odnosu na “Decade” nema nekih značajnijih razlika – naime, 11 od 16 pjesama s ove kompilacije snimljene su u razdoblju od 1969. do 1971. koje “Decade” itekako dobro dokumentira.

Nema nijedne pjesme iz razdoblja Youngovog djelovanja u Buffalo Springfield, preskočeni su ‘mračniji’ albumi poput “Tonight’s The Night” i “On The Beach”, a tek su 4 pjesme (“Comes A Time”, “Hey Hey, My My (Into the Black)“, “Rockin’ In The Free World” i “Harvest Moon“) nastale nakon 1977. godine. Pa, koje je onda opravdanje za objavljivanje ovakvog izdanja kad je vjerojatno pametniji potez kupiti “Decade” i uroniti u Youngove metamorfoze njegovog najplodnijeg desetljeća u karijeri?

Ova kompilacija nije namijenjena hardcore fanovima, iako će ju i oni vjerojatno kupiti, i to zbog kolekcionarske gladi. Složena prema kriterijima ‘tiraže, radijske slušanosti i downloadiranja s interneta’ (kako stoji u jedinoj Youngovoj bilješci na albumu), ona ‘puca’ na znatiželjnike, potencijalnu novu publiku koja bi, ‘zakvačena’ za ovih 16 mamaca, mogla nastaviti kopati dalje po Youngovoj diskografiji. Ukoliko je ta pretpostavka točna, tada ovo izdanje obavlja vrhunski posao regrutiranja novih fanova jer na njemu se nalaze svi najveći hitovi (nekako mi je čudno izraz ‘hit’ upotrijebiti u istom kontekstu s Youngom, no dobro) – “Down By The River“, “Cinnamon Girl“, “Helpless“, “The Needle And The Damage Done“, “Heart Of Gold“, “Like A Hurricane“, “Rockin’ In The Free World” itd. – koje, posložene kronološkim redom, sasvim solidno skiciraju razvoj karijere jednog od najkvalitetnijih i najutjecajnijih kantautora rock glazbe.

Osim toga, one ukazuju i na oštre kontraste u Youngovom opusu – njegovu sklonost čvrstom rocku (“Rockin’ In The Free World”) , ali i country baladama (“Comes A Time“), sažimanje ideje i emocija u intenzivne dvominutne forme (“Needle And The Damage Done“), ali i strpljivu razradu pjesme, koju bazira na grubom, reckavom zvuku gitare, u trajanju od epskih deset minuta (“Cowgirl In The Sand“). Ukratko, predstavljaju savršenu početnu stanicu za one željne istraživanja planete u rock sazviježđu poznate pod imenom Neil Young.

U doba pirata, kada se diskografske kuće trude bonus CD-ima s raritetnim snimkama, b-stranama singlova ili live verzijama pjesama što bolje prodati ‘best f’ kompilacije svojih pulena, Neil Young se još jednom pokazao kao tvrdoglavi tradicionalac.

Na njegovom “Greatest Hits” izdanju nema viška informacija, ono je uistinu samo ono što mu na coveru i piše. Zaigrao je na kartu snage i zavodljivosti vlastitih pjesama koje bio za one znatiželjnike kojima se svidi njegov krhak falseto i opori zvuk gitare mogle postati itekako fatalne.