Gray ‘samo’ prekinuo autorski post

Jedan od najcjenjenijih engleskih glazbenika na veliku ratdost svojih mnogobrojnih obožavatelja, konačno je objavio novi studijski album. Autor i dvostruki Grammyjevac, postao je gotovo preko noći velika svjetska zvijezda 1998. godine nakon izdavanja izvanrednog albuma “White Ladder“. Taj je rad bio prepun odličnih stvari i do danas je ostao kultno ostvarenje.

No ne kaže se uzalud ‘lakše je nešto osvojiti, nego to kasnije ponoviti’. Uspjeh “White Ladder” albuma, David Gray nikada nije uspio kasnije ponoviti. Istinu za volju, nisam baš ni siguran koliko je Grayju uopće stalo do nekih komercijalnih uspjeha i dokazivanja, jer je on autor koji je dugim nizom godina rada izgradio svoj prepoznatljiv stil, te okupio zavidan broj svojih poklonika. Gray je prije svega veliki emotivac, i puno važnije od bilo kakvih uspjeha mu je unutarnja zadovoljština.

Dakle gotovo tri godine nakon “A New Day At Midnight”, Gray objavljuje potpuno novi uradak naziva “Life In Slow Motion“. Sedmi je to studijski rad ovog iskusnog glazbenika i iluzorno bi bilo očekivati bilo kakve promjene u glazbenom izričaju na koji nas je Gray sve ove godine navikao, pa je zbog toga normalno da nas ovdje očekuju deset novih pjesama uobičajenog karaktera. Deset laganih pop rock stvari savršeno se nadovezuju na cjelokupni Grayjov opus.

Slušajuci album, prva stvar koja upada u oči je najavni singl “The One I Love“. Pjesma je jako zgodna i lako se pamti, a osim ove, valjalo bi spomenuti uvodnu “Alibi“, “Slow Motion“, ili primjerice “Ain’t No Love“.

Svi ljubitelji Davida Grayja, prvenstveno ga cijene kao iznimnog pjesnika, te vole opuštenu atmosferu kojom on ispunjava svoje radove. “Life In Slow Motion” se po tim elementima nimalo ne razlikuje od svojih prethodnika. Sumnjam da će on zasjesti na vrhove top lista, ali značajnija od toga je činjenica da je Gray prekinuo autorski post, te najavio neke nove dane, nadam se da do slijedećeg studijskog albuma nećemo trebati brojati toliko godina.

Rezimirajmo – “Life In Slow Motion” je album bez nekog velikog hita, bolje rečeno, ovo je tipično Grayjevo ostvarenje. Njegovim starijim poklonicima posebna pozivnica za slušanje ovoga uratka, vjerujem neće biti potrebna, dok bi za one manje upoznate sa radom ovog glazbenika, valjalo preporučiti u prvom redu “White Ladder”, da vide što je sve Gray kadra (u komercijalnijoj varijanti) napraviti.