Grandiozna saga s hladnog Sjevera

Kada se spomenu tekstovi posvećeni tradicionalnom životu pretkršćanskoga Sjevera, koji kao da predstavljaju poziv za trenutno uzimanje mača u ruke i bespoštednu borbu do smrti, prva je asocijacija uglavnom viking metal.

Međutim, u slučaju švedskog benda Grand Magus takav bi zaključak bio više nego pogrešan. Bend koji je na prva tri albuma u svojoj glazbi bio nešto više influentiran doom elementima, na svom je najnovijem izdanju, koje se može pohvaliti prekrasnim artworkom, taj utjecaj sveo na najmanju moguću mjeru, zadržavši njegovu atmosferu.

Te tako slušateljima ponudio osebujnu derivaciju NWOBHM-a, prožetu veličanstvenošću ‘bojnog’ power metal prizvuka.

Snaga i moć, kojom odiše svaki takt kojega odsvira ovaj bend, osjeti se već u prvoj pjesmi. “Like the Oar Strikes the Water“, sa svojim zvonkim uvodom izvedenim na mandolini koja dira u srce i više nego virtuoznim solažama, apsolutni je favorit među devet doslovno perfektnih pjesama.

Melodičnost vokala i upečatljiv tekst ove pjesme gotovo je nemoguće izbaciti iz misli, čak i nakon samo jednog slušanja. Slični lagani akustični uvodi poput ovoga često obilježavaju glazbu Grand Magusa, a tako je i u pjesmi “Silver into Steel“, u kojoj se vokal predstavlja u na mahove nešto manje opernom, no svejedno besprijekornom izdanju.

Već druga pjesma, “Fear Is the Key“, donosi još veću raskoš glasovnih sposobnosti leadera benda JB-a, kojeg će se upućeni sjetiti kao pjevača nešto poznatijeg, ništa manje interesantnog benda Spiritual Beggars. Visoki clean vokal, koji bi se u svakom trenutku mogao uklopiti u glazbu Hammerfalla i njima sličnih bendova, zajedno sa ‘zavijajućim’ zvukom gitare, čine ovu pjesmu pravim vikinškim maršem u malom.

JB se ovim albumom nametnuo kao jedan od najboljih vokala ne samo unutar žanra, već i na metal sceni općenito, no isto tako i kao izvrstan gitarist, čije solaže karakteriziraju precizno izvedeni vibrato efekti.

I dok je sljedeća pjesma “Hövding” kratko, atmosferično soliranje na basu, iza nje dolazi naslovna “Iron Will“, energična, grandiozna saga u kojoj se može pronaći nekoliko dodirnih točaka s klasičnim doom zvukom ‘teške’ atmosfere u stilu Candlemasas, no, koja ipak sadrži dovoljnu količinu lako pamtljivih heavy metal solaža.

Započevši s izvrsnim bubnjanjem novopridruženog Seba, koji je u bend unio do tada nepoznatu brzinu i dinamiku, pjesma kulminira tijekom refrena, nakon kojega duboki, promukli glas basista/back-vokala Foxa kao u transu ponavlja naslovni termin. Tekst ove pjesme, sa snažnim porukama poput “Obsession – I never feel the pain/Redemption – I will rise again/Again and again“, definitivno je jedan od najjačih i najboljih na albumu.

Iako na ovom albumu postoje pjesme poput “The Shadow Knows“, koja se ističe uvodnim riffom i ponovnim izrazito visokim pjevanjem i koja se može nazvati gotovo čistim power metalom, te pjesme poput “Beyond Good and Evil“, kroz čiju se čitavu dužinu provlači određeni doom prizvuk, rekla bih kako je, generalno, jedna od specifičnosti glazbe ovoga benda doom utjecaj kojeg samo tijekom refrena u pravilu zamjenjuje već toliko spominjana herojska power atmosfera, što se može odlično čuti u posljednjoj pjesmi “I Am the North“.

Možda sve navedeno zvuči uljepšano i previše savršeno, no “Iron Will” uistinu je album kojemu se ne može naći niti jedna slaba točka. Grand Magus je bend koji je začuđujuće i pomalo neočekivano evoluirao od svog zadnjeg albuma “Wolf’s Return” (2005.), bend koji je time ‘oživio’, na određeni način, pomalo uspavani žanr.

Njihova epska priča iz ledenih prostranstava drevnog Sjevera, opjevana kroz hipnotizirajuće melodije, jedno je od najzanimljivijih izdanja ove godine i štoviše jedno od ponajboljih albuma zadnjih godina.

Kada bih sumirala sve rečeno, rekla bih kako novi Grand Magus zvuči kao poseban, ‘vikinški’ spoj Dream Evila, Grave Diggera i Saxona u njihovim najboljim danima, što znači kako je ovo jedan od bendova u čijim rukama možda leži budućnost metala.