Gotenburška ‘tiranija’ se nastavlja

    1591

    Arch Enemy

    Rise Of The Tyrant

    Datum izdanja: 24.09.2007.

    Izdavač: Century Media / Dallas Records

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Blood on Your Hands
    2. The Last Enemy
    3. I Will Live Again
    4. In this Shallow Grave
    5. Revolution Begins
    6. Rise of The Tyrant
    7. The Day You Died
    8. Intermezzo Liberté
    9. Night Falls Fast
    10. The Great Darkness
    11. Vultures

    Izgleda da oni koji su ‘Gothenburg soundu‘ predviđali krah i kraj, ipak nisu bili u pravu. Naime, iako ‘okrnjen’ komercijalnim opredjeljivanjem In Flamesa i Soilworka, preostali dvojac iz ‘kvarteta velikih’, Dark Tranquillity i Arch Enemy, i dalje se ne predaje te visoko drži barjak tog pravca, koji je svoju punu afirmaciju doživio u drugoj polovici devedesetih.

    Jer nakon što je Dark Tranquillity ranije ove godine objavio kvalitetan album “Fiction“, na red je došao i dobar Arch Enemyev. “Rise of the Tyrant” sedmi je studijski album u karijeri ovog vrlo cijenjenog švedskog benda i na njemu se može čuti njegov prepoznatiljiv sound.

    U kojem nema mjesta kompromisima, i gdje u maksimalnoj kontradiktornosti, ali i koordinaciji, briljiraju nevjerojatno brutalni vokali njemačke pjevačice Angele Gossow, na kojima joj s pravom mogu biti zavidni mnogi muški kolege, te jako melodične, klasične heavy metalne gitarističke izvedbe.

    Točnije rečeno, spoj agresije, sirove snage i melodične tečnosti kreiran je s puno harmonije, pa bih čak rekao da je ovaj album bliži ranijim radovima Arch Enemya nego onim posljednjima. Računajući i ostale detalje, poput bubnjarskih ritam sekcija, koje moduliraju između maksimalno urnebesnog deatherskog blastbeatinga, powerski duplog ‘pedaliranja’ i klasičnih metalnih, a često i granično rockerskih izvedbi.

    Muziku podržava

    Također je visoka razina atmosferskog, epskog utjecaja, ‘opaki’ su riffovi, a i dosta je osjetan catchy ugođaj. Zanimljivo je i to da ima dosta brzinskog ‘šaranja’ pa je tako unutar pojedinih naslova njegova razina maksimalno raspojasana, a kreće se od ultrabrzih pa sve do sporih, gotovo baladnih.

    Takav je omjer možda i najuočljiviji u “The Great Darkness“, a vrlo je snažna i “Vultures“, koja ima najviše dodira s power metalom, a finišira s osjećajnim, depresivnim pianom. A umjesto uobičajeno napornih intra, ovaj album odmah kreće s prodornim zvukom sirena i žestokim gitarističko/bubnjarskim izmjenama u “Blood on Your Hands“.

    The Last Enemy” uza sve iznesene karakteristike sadrži i fini akustični dio, dok se ‘space synth’ elementi čuju u “I Will Live Again“. Mali odmor nudi tek rockerski instrumental “Intermezzo Liberte“, a možda najtipičniji melodic death naslov je “Night Falls Fast“.

    Teško mi je reći da je ovo najbolji album Arch Enemya, jer za tako nešto ipak favoriziram “Black Earth” i “Stigmata”, no, prema mojim procjenama, ovo je najbolji album ‘post Liiva’ razdoblja.

    Točnije, najbolji od četiri koja je s bendom napravila Angela, pjevačica sjajnog, osebujnog, posebnog ili ‘najmuškijeg’, kako ga neki vole zvati, ženskog vokala u heavy metalu.

    Muziku podržava