Gospodin hrvatskog rocka

    2639

    Grupa 220 & Drago Mlinarec

    The Ultimate Collection

    Datum izdanja: 26.11.2007.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Osmijeh
    2. Grad
    3. Uvijek kad ostanem sam
    4. Večer na Robleku
    5. Zaboravite što sam vam rekao
    6. Kad bih bio Petar Pan
    7. Sreća
    8. Dobro došla draga
    9. Ljubav je kao cvijet
    10. To već i vrapci fućkaju
    11. Kamo vodi sve to Razgovaram s morem (duet s Arsenom Dedićem)
    12. Prolazi jesen
    13. Plavi svijet
    14. Naši dani
    15. Novi dan uz stare brige
    16. Svijet je pun ljubavi
    17. Ljubav je njegov svijet
    18. Nekad smo se voljeli
    19. Negdje postoji netko
    20. Baš me briga
    21. Nešto malih stvari
    22. Tuga nek ode iz tvog svijeta
    23. Sjeti se onih dana
    24. Besciljni dani
    25. Starac
    26. Povratak
    27. Prava ljubav
    28. Do viđenja vještice
    29. Sivilo perona
    1. Pop pjevač
    2. A ti se ne daj
    3. Skladište tišine
    4. Dijete zvijezda
    5. Pjesma o djetinjstvu
    6. Helena lijepa i ja u kiši
    7. Caracas
    8. Jedrenjak
    9. Ne brini, doktore
    10. Cesta
    11. Penzioneri
    12. Tako lako
    13. Stranac
    14. Noćna ptica
    15. Trebao sam, ali nisam
    16. Trkalište
    17. Volim ih
    18. Kriza

    Iako su Drago Mlinarec i Grupa 220 djelovali zajedno tek nekoliko godina, onih finalnih s kraja šezdesetih i nešto malo početkom sedamdesetih, njihov kultni status hrvatskih rockera nikada i nigdje nije nimalo upitan.

    I to, uz ostalo, zato što su prvi pravi hrvatski autorski bend, čija je popularnost u spomenutim vremenima nadilazila naše zemljopisne okvire, što dokazuje i titula najboljeg jugoslavenskog benda 1967. godine.

    Pjesma “Osmijeh“, njihov zaštitni znak i himna tadašnje, a i mnogih kasnijih rock generacija, jedna je od naših najljepših ljubavnih pjesama uopće i vjerujem da ne postoji nitko tko makar i usputno prati zbivanja u muzici a da nije čuo za nju.

    Upravo ona otvara karijeru benda, pa sukladno tome i ovu jako dobro ‘pogođenu’ kompilaciju pjesama, koja je u svojem najvećem dijelu posvećena Dragi Mlinarcu. Jer, i u vremenima Jutarnjih zvijezda, benda s kojim je 1962. godine započeo karijeru, a pogotovo u Grupi 220, on je bio taj koji je najviše komponirao i istovremeno pokazivao izuzetno velike kantautorske sposobnosti ali i manire.

    Muziku podržava

    Što je vrlo zorno prikazao nakon raspuštanja benda 1971. godine, od kada se uspješno snalazio u solo karijeri. Tako je i ova kompilacija podijeljena na dva dijela, odnosno disca, od kojih je prvi predstavljen pod imenom “Grupa 220”, a drugi “Drago Mlinarec”.

    Kao što je istaknuto, vrata kolekcije otvara “Osmijeh”, a nakon nje su poredane preostale dvije najpoznatije pjesme Grupe 220; “Grad” i “Uvijek kad ostanem sam“. Upravo su te tri pjesme objavljene na EP-u ožujku 1967. godine i još dan danas imaju ugled i status kao rijetko koji naslovi kompletne hrvatske diskografije.

    Uz naslove s još jednog svevremenskog izdanja, debut ploče benda “Naši dani” iz 1968. godine, posebnu pozornost treba posvetiti i naslovu “Razgovaram s morem“, kojeg je Mlinarec napisao za splitski festival iste godine s Arsenom Dedićem, još jednim doajenom hrvatske muzičke scene. To je ujedno još jedan reprezentativni skladateljski primjerak, ovoga puta spajanja tradicionalnog dalmatinskog folka s rockom.

    Reprezentativnim primjercima mogle bi se ustvari nazvati i sve ovdje ponuđene pjesme, jer, uz to što su u novijim, aktualnim vremenima, bile jako teško nabavljive, one u pravom svjetlu prikazuju proces stvaranja ‘hrvatskog autorskog rocka’. Jednako možemo reći i za naslove na drugom discu, na kojem se nalazi repertoar Mlinarčevih samostalnih ostvarenja.

    Među tim pjesmama vjerojatno je najpoznatija “Caracas“, a moj osobni favorit “Ne brini, doktore“. Sve one, od “Pop pjevač” ili “A ti se ne daj“, s njegove istoimene prve samostalne ploče, pa do “Kriza“, nude kompetentan i opsežan uvid u ono čime se od 1967. s Grupom 220 pa do 1983. godine i solo ploče “Pomaknuto” najviše bavio ovaj istinski gospodin hrvatskog rocka.

    A za svoj je dugotrajni rad primio brojna priznanja, poput Porina za životno djelo, Vjesnikove muzičke nagrade Josip Štolcer Slavenski ili Crnog mačka. Ova je kolekcija dokaz da ih je sve apsolutno zaslužio. Ipak, vjerujem da mu je najveća nagrada ta što i danas ima veliki broj ljudi koji cijene njegovu muziku i sve što je radio u protekla četiri desetljeća.

    I to, što je najvažnije, bez prenemaganja, predano i s puno ljubavi prema onome što i za koga to isto radi. Zato i jeste gospodin. S jako velikim ‘G’.

    Muziku podržava