Gorka “Kavana Mediteran”

    1933

    Ibrica Jusić

    Kavana Mediteran

    Datum izdanja: 17.07.2006.

    Izdavač: Dancing Bear

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dobro ti more vapore bili
    2. Mornarski adagio
    3. Kavana Mediteran
    4. Kada bi moj pas znao da govori
    5. Ja ne znam
    6. Stari Sebastijan
    7. Skoro pa svejedno je
    8. Što mi je trebalo (Jagoda)
    9. Budi dobra
    10. Kruh i sol
    11. Kap
    12. Još samo ovaj put (bonus)
    13. Sutra bit će prekasno (bonus)
    14. Nježne riječi (bonus)
    15. Alonge ma nuit derniere (bonus)
    16. Deman il sera trop tard (bonus)
    17. Paroles l’amour (bonus)

    Nakon punih dvadeset godina autorske šutnje, Ibrica Jusić nedavno se oglasio novim uratkom. “Kavana Mediteran” petnaesti je album u karijeri najpoznatijeg akustičara ovih prostora koji ipak nije donio značajniji pomak u njegovoj interpretaciji, baš kao da ta dva desetljeća autorskog nestvaralaštva nisu daleko iza njega.

    Čovjek bi pomislio da izvođački kalibar poput Ibrice – koji je u pauzi autorskog stvaralaštva na hrvatski prepjevao pjesme Leonarda Cohena, svirao i pjevao sevdalinke i radio još mnogo, mnogo toga – ipak želi napraviti malen odmak, ali koji bi još uvijek zadržao onu prepoznatljivost i emotivnost interpretacije.

    U produkciji Elvisa Stanića (koji je uz Ibricu odsvirao ama baš sve instrumente na albumu, osim gudačih koje su odsvirali Saša Olenjuk, te Snježana i Dragan Rucner) “Kavana Mediteran” donosi 11 pjesama i 6 bonusa (premda moja malenkost nije uočila razliku između bonusa i regularnog dijela albuma, osim u činjenici da ih nije producirao Elvis Stanić).

    Ibrica Jusić će na albumu, osim vlastite skladbe “Što mi je trebalo (Jagoda)” uglazbiti stihove Jakše Fiamenga, Luke Paljetka, Momčila Popadića i mnogih drugih, gotovo kućnih autora.

    Muziku podržava

    Prekrasni stihovi Momčila Popadića za pjesmu “Budi dobra…” dodatno dobivaju na snazi iznimno lijepom melodijom i vještom Ibričinom interpretacijom, baš kao i “Kada bi moj pas znao da govori” (iako vjerujem da bi Arči mogao ispričati puno više od napisanih stihova). Svakako treba spomenuti i gostovanje klape Nostalgije u “Dobro ti more vapore bili“.

    Međutim, nakon odslušanog albuma ostaje osjećaj nedovršenosti koji kao da kaže kako Ibrica može i mora bolje od ovoga što imamo priliku čuti: ili je majstor šansone ‘ispao iz štosa’, ili njegove stare pjesme, još otkad se pojavio na estradi davne 1968., kvalitetom toliko odskaču od novog materijala da je to neusporedivo. Ako je ovo drugo, opet se možemo pitati je li to zbog toga što smo se toliko naučili i naviknuli na stare pjesme i na neki podsvjesni način ne dozvoljavamo novim da im se približe.

    Ipak, studijski snimak je jedno, a nastup uživo nešto posve drugo. A na nastupima uživo, uz virtuozno prebiranje po žicama, duboku emotivnost melodije i nezaobilaznog, vjernog četveronožnog pratitelja do izvođačevih nogu, Ibrica Jusić je fenomenalan i teško nadmašiv.

    Muziku podržava