Glupo ime, ali dobra mjuza

SBTRKT se čita kao ‘subtract’, a ovog DJ-a bi se moglo naveliko slušati narednih godina ako nastavi ovakvim tempom.

Možemo reći da je zadnjih godina elektronska glazba ponovno zapela u šablonama i da ima vrlo malo onih koji pokušavaju učiniti nešto upečatljivo. Tako je bilo i prije ere najveće ekspanzije dance punka, a tako je i danas kada je i dance punk pomalo zapeo na sive grane monotonije.

Kako se iz takve letargije podići teško je reći, ali albumi poput “SBTRKT” istoimenog autora pokazuju da se minimalističkim pristupom i zaigranim temama može postići mnogo u žanru koji može još malo toga novog ponuditi. Možda se varam, ali ovo je dobar put ka osvježenju elektronike.Kroz jednostavne melodije koje balansiraju od laganog dancea do housea, a dotiču se i trip hopa, duba i mnogih inih žanrova između. Odmah moraju pasti usporedbe s ovogodišnjim izdanjima kao što su albumi Jamieja Woona i Jamesa Blakea zbog srodnosti u zvuku što je svakako dobro za SBTRKT jer će tako lakše doći u žižu zbivanja.

Za razliku od albuma spomenutog dvojca, SBTRKT je eksperiment s post house elementima posložio na vrlo dojmljiv pop način koji daje mnogo bolju protočnost albuma nego što je imaju “James Blake” i “Mirrorwriting”. Hoće li to ili medijska pompa biti presudan faktor vidjet ćemo, ali zasad je ovo sigurno elektronski album na kojeg vrijedi baciti pare.

Kao i kod mnogih sličnih DJ albuma, vokali se izmjenjuju u pjesmama, a svi su vrlo nježni i ukomponirani tako da same melodije isplivaju u prvi plan. Takva dominacija fino ugođenih vokalnih i instrumentalnih tema albuma “SBTRKT” djeluje vrlo sigurno, kao da bi se mogla bezbrižno puštati jedna pjesma za drugom u nekom klubu, a da se ne shvati da je riječ o istom autoru jer se malo toga ponavlja.

Malo je elektronskih bendova i izvođača koji u ovo vrijeme mogu mijenjati tijek glazbe kao što su u počecima radili Kraftwerk i srodnici, ali to ne znači da moramo biti lišeni zanimljivih materijala plesne orijentacije.

Koliko god glupo ime bilo SBTRKT (moglo bi se dogoditi da zbog toga bude i zakinut u eventualnoj budućoj slavi) jer ga normalan čovjek ne bi mogao pročitati tako kako piše (a neće uvijek biti ‘objašnjenja’ za čitanje), ne mora biti zapreka u uživanju u albumu jer kada se otvori zamaskirana lutka s naslovnice, počinje avantura koja bi mogla dobiti zajednički crtić kakvog nam je Daft Punk pružio prije deset godina. To bi bila prava točka na i…