Glazbeno i emocionalno sazrijevanje

S drugim albumom Ben Howard manifestirao je glazbeno sazrijevanje, kako u pisanju pjesma, tako i u njihovoj izvedbi.

Nakon tri EP-ija i albuma “Every Kingdom” koji je izrodio hitove poput
“Only Love”, “Fear” i “Old Pine”, Ben je zakoračio u mračnije indie folk
struje. Široj publici vjerojatno je poznat po sjajnoj “Oats in the
Water” s EP-a “The Burgh Island” koja je bila čest gost u mnogim
televizijskim serijama.No, ono što je autor učinio sa svojim drugim albumom je zaista glazbena poslastica. To je, može se reći bez ikakve pretencioznosti, indie folk početnica. “I Forget Where We Were” je posveta ljubavi u svim njezinim oblicima te pjesmarica jednog emocionalnog sazrijevanja. Tekstovi su zreli, ali mračniji nego na prvom albumu, gotovo katarzični. Ono što se da isčitati je jaka folk matrica koja prožima album, na tragu Benovog idola Boba Dylana. Već u uvodnoj “Small Things” koja otvara album na najbolji mogući način vidi se da će Ben otkriti svoju intimu i pokazati glazbenom svijetu da je odrastao. “Rivers in Your Mouth” je malo radosnija numera, možda jedina takovog tona na albumu jer već sljedeća “I Forget Where We Were” predivna je balada o neprežaljenoj ljubavi: “Hello love, my invincible friend, Hello love, the thistle and the burr. Hello love, for you I have so many words. But I, I forget where we were“. Potpuno ogoljena i suptilna, ova pjesma je ujedno i najveći hit albuma, ona od pjesama koja će se dugo pamtiti. Jednostavna i koncizna, ali ujedno mračna i melankolična, pravi je primjer kako se tekstopisac može ogoliti.“In Dreams” i “She Treats Me Well” su također zrele i pomno promišljene numere iz kojih progovara glas autora koji zna kako se nositi s ljubavnim zavrzlamama i posvetiti ženi koju voli najljepše pjesme, što čini Bena jednim od najzanimljivijih mladih tekstopisaca u glazbenoj industriji. Kako album odmiče, pjesme su sve zakučastije i hermetičnije, ali ne gube na pitkosti.

“End Of The Affair ” je lagana i prozračna, također ljubavna balada, ali nikako patetična i klišeizirana, nego potpuno iskrena i ogoljena. Album zatvara “All Is Now Harmed“, u kojoj dolazi do izražaja Benov duboki vokal i ranjivost: “My fear in lights, all i said comes home, I can’t do this alone, asleep inside, I was born to lie, now prove me wrong, prove me wrong…“.

Savršeno zaokružen i pomno osmišljen album u ovoj pjesmi dosiže svoj klimaks. Zaista, nema slabe stvari na “I Forget Where We Were” koji pokazuje u kojem bi smjeru trebalo ići daljnje Benovo glazbeno stremljenje. Nepretenciozan, mračan, melankoličan, ali dosljedan i razrađen do detalja, album je indikator jednog glazbenog sazrijevanja, što se ponajprije vidi iz samih tekstova. Iako su jasno vidljivi uzori, Ben je krenuo vlastitim putem te pokazao da se folk još uvijek može raditi na inspirativan i originalan način.

Ukoliko nastavi putem kojeg je zacrtao u “I Forget Where We Where”, Ben bi mogao postati jedan od nositelja folk struje. Album pruža čisto uživanje uz zrele tekstove i uhu ugodan vokal koji se rijetko susreće u glazbenoj industriji. Ben je pokazao kako se emocionalno sazrijeva, kad ujedno imaš talent za pisanje i izvođenje pjesama.

Tekst: Anita Milićević