Glazbenici koji znaju iskonsku funkciju glazbe

    4126

    Lambchop

    Aw C' Mon/No You C' Mon

    Datum izdanja: 09.02.2004.

    Izdavač: City Slang / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Being Tyler
    2. Four Pounds In Two Days
    3. Steve McQueen
    4. The Lone Official
    5. Something’s Going On
    6. Nothing But A Blur from A Bullet Train
    7. Each Time I Bring It Up It Seems To Bring You Down
    8. Timothy B. Schmidt
    9. Women Help To Create The Kind Of Men They Despise
    10. I Hate Candy
    11. I Haven’t Heard A Word I’ve Said
    12. Action Figure
    1. Sunrise
    2. Low Ambition
    3. There’s Still Time
    4. Nothing Adventurous Please
    5. The Problem
    6. Shang A Dang Dang
    7. About My Lighter
    8. Under A Dream Of A Lie
    9. Jan
    10. The Gusher
    11. Listen
    12. The Producer

    Riječ, tj. izraz na koji možete često naići u glazbenim kritikama je ‘zreli album’. Uvijek me zanimalo kako to zvuče ‘zreli’ albumi, a kako oni manje ‘zreli’. Može li prvi album nekog benda biti ‘zreliji’ od njihovog, primjerice, posljednjeg albuma? Iskreno, nisam slušala ranije albume benda Lambchop, pa ni ne mogu reći da li su ova dva (brojkom: 2) nova albuma manje ili više zrela od ostalih. Ali mogu vam reći da, ako ste ove godine namjeravali kupiti samo jedan album, kupite ipak dva. I to dva nova albuma grupe Lambchop. Neće vam biti žao.

    Kao što Kurt Wagner, karizmatičan leader benda, naglašava “Aw C’ Mon” i “No You C’ Mon” su dva odvojena albuma, kao takve ih treba tretirati, a zbog toga i nisu izdana kao jedan, dvostruki album. Nastajala su istim procesom i tako su se na tržištu i našla zajedno, djeleći istu kutiju.

    Na svakom albumu ima 12 pjesama, dakle 24 na oba, a tolika količina pjesama proizvod je Kurtove ideje da svaki dan sjedne i napiše po jednu, kompletnu pjesmu. Hvale vrijedna ideja. I tako je nastala velika količina materijala od kojeg se samo manji dio (vjerojatno onaj bolji) našao na ova dva albuma. Što opet znači da je ostalo i dosta toga za nove albuma Lambchopa, pa se i u budućnosti imamo čemu radovati.

    Muziku podržava

    Neke pjesame s ovih albuma su, zapravo, glazba skladana za jedan nijemi film, “Sunrise”, koji je prikazan na filmskom festivalu u San Franciscu 2003.

    Albumi se ne razlikuju bitno u zvuku, ali je “Aw C’ Mon” ipak malo mračniji i osobniji, dok “No You C’ Mon” sadrži razigranije melodije koje poništavaju svu onu sjetu koju prvi album može izazvati kod slušatelja. Ali bez obzira koji album poslušate prvi, ono što nakon slušanja albuma ostaje je zahvalnost što još uvijek postoje ljudi koji vole i razumiju glazbu i njezinu iskonsku funkciju.

    A ta je da usreći ljude i učini im živote malo ljepšim, malo čarobnijim. Svima kojima se barem jednom dogodilo da im se neki CD gotovo stopio s playerom zbog toga koliko su ga puta već preslušali, znaju o čemu pričam. Jer neki su albumi namijenjeni neprestanom slušanju i oduzeti im tu svrhu bilo bi naprosto nepošteno. Pogađate, među njih spadaju i ova dva albuma.

    Za Lambchop kažu da je tipično da izdaju dva albuma odjednom, bez ikakvog objašnjenja. (Ovo je bend čiji debi album nosi dva različita naslova) Jer ponekad su objašnjenja sasvim nepotrebna. A ako ste baš uporni u njihovom traženju – imate sreće.

    Muziku podržava