Glazbeni kaleidoskop ‘denga groznice’

Unutar popularnog glazbenog imaginarija Kambodža često cirkulira oko debitantskog albuma Dead Kennedysa “Fresh Fruit For Rotting Vegetables” iz 1980., točnije, veže se uz njihov drugi singl u karijeri “Holiday In Cambodia”.

Ali vjerojatno će nakon nekoliko refleksivnih trenutaka kod rijetkih
slušatelja zabljesnuti i druga ‘aha lampica’: struja svijesti ipak budi
sjećanja na kambodžansku pop scenu aktivnu između ’60-ih. i ’70-ih.
godina 20. stoljeća, a krvavo ugušenu dolaskom Crvenih Kmera na vlast
1975. godine.Kontekst oformljivanja šesteročlane skupine Dengue Fever 2001. u Los Angelesu izranja upravo iz posljednjeg lanca asocijacija. Inspiriran putovanjem u Kambodžu, Ethan Holtzman, uz pomoć brata Zaca, nastoji pronaći odgovarajući ženski vokal za novoosnovani bend. Braća ubrzo susreću kambodžansku karaoke pjevačicu Ch’hom Nimol u noćnom klubu iz četvrti Little Phnom Penh (Long Beach), a već dvije godine kasnije izdaju prvijenac “Dengue Fever”.Ta simbolična ‘denga groznica’ ne uglazbljuje eskalaciju epidemije, nego sadrži psihodelične surf rock obrade klasika (npr. Sinn Sisamouth) kambodžanske pop/rock glazbe ’60-ih. godina (okvirno, hibrid tradicionalne kambodžanske glazbe i zapadnjačkog rock’n’rolla, garage rocka, R&B-a), pjevane, dakako, na kmerskom jeziku. “Escape From Dragon House”, drugi studijski album iz 2005., nastavlja širiti taj heterogeni, manjinski plato obožavatelja kambodžanske pop/rock glazbe izvan američkih granica, te istovremeno upija elemente afričkog jazza, bollywoodskih melodija i raznovrsnosti (globalno raširene) novovalne scene ’80-ih.No tek će s trećim studijskim uratkom “Venus On Earth” iz 2008. (doduše manje zapaženim) Dengue Fever formirati eklektični, ali karakteristični, izraz: autorski stihovi na materinjem jeziku Ch’hom Nimol kombiniraju se s engleskim, kolaju humoristične sastavnice popularne kulture iz dotičnog razdoblja (npr. špijunski filmovi iz ’60-ih), umeću se reference na instrumentalni surf rock Dicka Dalea i glazbu Ennija Morriconea za špageti vesterne, isprepleću dionice psihodeličnog rocka na tragu The Doorsa, The Animalsa i Jefferson Airplanea.

Ako ih Quentin Tarantino zasada nije angažirao, sasvim sigurno će ozbiljno razmisliti o suradnji s Dengue Fever kada čuje “Cannibal Courtship”, njihov četvrti studijski uradak. Konzistentna, razrađena i prohodna tekstura izdvaja ovaj album u odnosu na prethodne radove, budući da se ovdje u okvirima već prepoznatljivog izričaja za Dengue Fever vješto stapaju bazični sastojci s ranije isprobanim formulama. Konačni se rezultat svodi na kontrolirano, čak bismo mogli reći obuzdano i usmjereno, a opet heterogeno i istančano suglasje, bez rušenja kvalitete muziciranja.

Ovaj hibrid raznovrsnih tradicija i modernijih glazbenih strujanja nikada nisu obilježavali stihovi izuzetnih poetičkih vrijednosti, stoga i “Cannibal Courtship” sadrži solidne, pomalo ekscentrične, ali zabavne i ironične tekstove, gdje su česti motivi ljubavne veze osuđene na propast, nepomirljive razlike između ljubavnika, te međuljudski odnosi općenito (katkada s naglaskom na multikulturalizam i nejednake socijalne uvjete života). Zavodljiva vokalna interpretacija Ch’hom Nimol na kmerskom jeziku, s druge strane, nije dopadljivi egzotični ornament, već upotpunjuje cjelokupnu estetičku dimenziju.

Osim instrumentalne verzije “Kiss Of The Bufo Alvarius” (s aluzijom na istoimenu otrovnu žabu), “Cannibal Courtship” sadrži deset vokalno-instrumentalnih skladbi, uglavnom dvojezičnih. Dirljive solo izvedbe Ch’hom Nimol gotovo u cijelosti na materinjem jeziku, eterična “Uku” (isprepleću se flauta, električna gitara, činele), refleksivna “Sister In The Radio” i “Durian Dowry” u maniri Jefferson Airplanea, stvaraju kontrast naspram pravocrtne solo izvedbe gitarista Zaca Holtzmana na engleskom jeziku “2012 (Bury Our Heads )“.

No ostale vokalne kombinacije, kao što su engleski surf rock duet “Cement Slippers” između Zaca i Nimol, engleska verzija naslovne “Cannibal Courtship” u solo izvedbi Nimol, ili pak njezin dvojezični solo “Mr. Bubbles” (s izraženim klavijaturama i gotovo indie pop refrenom), niveliraju izazvanu neravnotežu.