Glazba s pop pedigreom

    1161

    OneRepublic

    Native

    Datum izdanja: 22.03.2013.

    Izdavač: Mosley Music / Universal Music

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Counting Stars
    2. If I Lose Myself
    3. Feel Again
    4. What You Wanted
    5. I Lived
    6. Light It Up
    7. Can’t Stop
    8. Au Revoir
    9. Bruning Bridges
    10. Something I Need
    11. Preacher
    12. Don’t Look Down

    Boy band verzija Coldplaya i srodni termini najbolje opisuju glazbu koju proizvodi OneRepublic, ali jedno im se mora priznati, a to je osjećaj za hitoidnu pop melodiju koja će vrlo brzo sjesti u uši teen generacijama.

    Kao i prva dva albuma, tako se i novi “Native” bavi sličnim tekstualnim i glazbenim temama, a sve je fino upakirano u radiofoničnu cjelinu od koje bi barem polovica albuma mogla imati značajniji uspjeh na top ljestvicama. Čak i (polu)plesnije pjesme zvuče mnogo prirodnije nego kod nekih barem jednako popularnih bendova (čitaj: posljednji uradak Matchbox Twenty).Znači, OneRepublic je pop bend koji koristi gitare koje su miljama udaljene od rock zvuka, a klavijature i dodatne matrice daju ono što će radijski urednici prepoznati kao nešto super. Da, super za djecu i pokoju stariju curu kojoj je Ryan Tedder neodoljiv, pa slobodno možemo i ovaj bend svrstati u žanr ‘bend za cure’.U cijelu priču bih lagano mogao uklopiti i Imagine Dragons koji se služe sličnim forama. Za razliku od njih koji na albumu imaju svega nekoliko pjesama vrijednih spomena (od čega je jedna izraziti favorit), OneRepublic ima cjelovitiji pop album s pjesmama koje imaju svrhu postojanja, a ne da se samo preko njih dalje mlate pare; rekao bih ne prevelika umjetnost, ali s pravim pop pedigreom.Već uvodni singlovi, koji ujedno i otvaraju album, pokazali su da OneRepublic može nastaviti zakucavati hitove s lakoćom. Za razliku od prvijenca, ovdje i ostatak albuma zvuči podosta solidno, bez prevelike patetike, posebno u lakšim pjesmama poput “Au Revoir” koja bi uz ‘mušku’ produkciju mogla postati nova “Scientist” Coldplaya, ali i ovako nije (pre)loša.

    Lijepo je vidjeti da još uvijek postoje autori koji gaje ‘običan’ pop zvuk koji nije zakamufliran prevelikom dozom dancea, r&b-a ili hip-hopa i da to relativno dobro prolazi kod publike. Shvatio je to i Robbie Williams nakon nekoliko banana albuma, kuži to i Bruno Mars, a bome kuže i OneRepublic.

    “Native” nije album koji će promijeniti svijet, a nije ni album koji ću ponovno slušati, ali uvjeren sam da će razveseliti mnoge tinejdžere i djevojke, pa čemu razglabati dalje koliko to ima kvalitete kad ima zavidan broj konzumenata, a i nije čista ljiga. OneRepublic od početka pokazuju da znaju što rade, a “Native” je još jedna uspješno položena stavka.

    Muziku podržava